Nacionalni park Pirin: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m no summary specified |
||
Redak 41: | Redak 41: | ||
==Vanjske poveznice== | ==Vanjske poveznice== | ||
* [http://www.pirin-np.com/ Službena stranica] | * [http://www.pirin-np.com/ Službena stranica] | ||
* [http://www.wcmc.org.uk/protected_areas/data/wh/pirin.html Svjetski centar za nadgledanje održavanja] | * [http://www.wcmc.org.uk/protected_areas/data/wh/pirin.html Svjetski centar za nadgledanje održavanja] |
Posljednja izmjena od 2. studeni 2021. u 22:00
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Nacionalni park Pirin (bugarski: Национален парк Пирин) je nacionalni park u jugozapadnoj Bugarskoj, a sastoji se od većeg dijela planine Pirin od 274 km² na 1.008-2.914 metara nadmorske visine. Uz njegove granice nalaze se još dva parka prirode, Bayuvi Dupki-Dzhindzhiritsa, jedan od najstarijih u zemlji, i Yulen, koji zajedno čine 403.32 km² zaštićenog područja[1].
Park Viren je osnovan 8. kolovoza 1962. godine u želji očuvanja šuma na najvišem dijelu planine. Tada se prostirao na skromnih 64 km². U Banskom se osnovao odvojeni dio parka 1979. godine, da bi oba dijela pod istim imenom kao Nacionalni park Pirin bili upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine.
Zbog velike razlike u reljefu u parku se može naći velika raznolikost biljnog i životinjskog života, zbog čega je jedno od najzanimljivijih područja za botaničare i zoologe. Razlikuju se tri biljna pojasa ovisno o visini: šumska klima, podalpska i alpska klima. Tu se nalazi oko 1.300 vrsta viših biljaka i 300 vrsta mahovina (30% cijelog biljnog života u Bugarskoj), od toga je 18 endemskih vrsta poput runolista, simbola Pirina.
Oko 2090 vrsta i podvrsta kralješnjaka se može pronaći u parku, od kojih su 300-tinjak rijetkih vrsta, 214 endemskih i 175 relikta, kao i 15 koji su na međunarodnom popisu ugroženih vrsta. U parku se može naći 6 vrsta riba, 8 vrsta vodenjaka i 11 vrsta reptila, 160 vrsta ptica (40% vrsta ptica Bugarske), te 45 vrste sisavaca (50% vrsta u Bugarskoj) uključujući 12 vrsta šišmiša, te endemske divlju kozu i mrkog medvjeda.
-
Vrh Viren s Popovog jezera -
Slap s Popovog jezera -
Bašlijski čukar -
Valjaviško jezero -
Bajkuševa mura, 24 metra visoka munika koja je najstarije drvo u Bugarskoj -
Zabeškoto jezero i Muratov vrh zimi -
Momina kula -
Vrh Konarevo i Perliška jezera
Izvori[uredi]
- Wolf Heckenjos: Nationalpark Pirin. Ausverkauf im Naturschutz, Nationalpark Br. 138., 2007., str. 29.-31.
Vanjske poveznice[uredi]
|