Bhimbetka: razlika između inačica

Inačica od 1. studeni 2021. u 14:35

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Bhimbetka (devangari sanskrt: भीमबेटका पाषाण आश्रय) je prapovijesni arheološki lokalitet nekoliko špilja u oblasti Raisen, u indijskoj državi Madhya Pradesh, 45 km od Bhopala. U njoj su pronađeni najstariji tragovi ljudi u Indiji, te se pretpostavlja da su neke od špilja bile naseljene više od 100.000 godina^[1]. Na zidovima nekih špilja nalaze se paleolitske slikarije stare oko 30.000 godina, zbog čega su špilje Bhimbetke upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Naziv mu potječe od božanskog heroja Bhima iz epa Mahabharata, koji je bio poznat po svojoj iznimnoj snazi, te Bhimbaithka znači "Mjesto gdje sjedi Bhima"^[2].

Cijelo ovo područje prirodnih skloništa u stijenama je prekriveno gustom vegetacijom zbog obilja izvora vode, i sliči drugim paleolitičkim lokalitetima sa slikarijama kao što su Nacionalni park Kakadu (Australija), i Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Francuska).

Indijski arheolog, Dr. Vishnu S. Wakankar, je 1957. godine putujući vlakom za Bhopal spazio formacije stijena slične onima u Španjolskoj i Francuskoj gdje su pronađene prapovijesne slike. Sljedeće godine je otpočeo istraživati ovo područje. Od tada do danas otkriveno je više od 700 skloništa u stijenama, 243 u Bhimbetki i 178 u obližnjem Lakha Juaru. U Bhimbetki su 1990.-91. godine pronađeni ostaci najstarijih zidova i podova, kao i najstariji petroglifi na svijetu (oko 290.000 do čak 700.000 godina stari, što ih čini najstarijim ljudskim izrazom na svijetu^[3])^[4]^[5].

Na brojnim slikama prikazani su motivi raznih životinja (goveda, tigrovi, lavovi, krokodili, konji, bitke životinja, itd.), ali i mezolitički prizori ljudskog života poput lova, porođaja, kola i svetkovina, jahanja slonova, vjerskih ceremonija i pogreba; te brojni apstraktni simboli, ali i prikazi krajolika koji ih je okruživao. Uglavnom su izvedeni u crvenoj i bijeloj boji, a ponegdje zelenom i žutom, dobiveni od prirodnih materijala poput zemlje, biljaka i životinjske masti. Dobro su sačuvani jer su boje oksidirale s velikom koncentracijom željeza u stijenama.

Oslikavanje u Bhimbetki je potrajalo sve do Srednjeg vijeka kada njihov umjetnički kvalitet blijedi (uglavnom gemetrijski simboli) i koriste se nekvalitetniji materijali.