Pattadakal

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Pattadakal (kanada: ಪಟ್ಟದ್ಕಲ್ಲು, Pattadakalu) je naselje u pokrajini Bagalkot, u središtu današnje indijske države Karnataka. Pattadakal se nalazi na obalama rijeke Malaprabha, oko 22 km od grada Badamija i 10 km od Aiholea.

Pattadakal je kratko vrijeme (642.-55.)[1] bio prijestolnicom južnoindijske dinastije Chalukya (543.-753.) koja je u njemu podigla veliki broj znamenitih hramova, osobito u 7. i 8. stoljeću. Skupina spomenika iz 8. stoljeća predstavljaju vrhunac ranih eksperimenata vesara stila hinduističke arhitekture. Zbog toga su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1987. godine.

Hram Sangameshvara
Hram Virupaksha
Hrama Jain Narayana

Znamenitosti

Papanatha hram

Vesara stil u arhitekturi je nastao u Aiholeu oko 450. godine miješanjem dva tadašnja stila gradnje, Nagara (koji se odlikuje kvadratičnim svetištima oblih kutova) i Dravidski stil (koji se odlikuje visokim ulaznim tornjem u obliku piramide), a koji su do tada postojali odvojeni. No, u Pattadakalu je ovaj stil arhitekture doživio svoj vrhunac. Tu se nalazi 10 džainističkih hramova s brojnim malim svetištima i samostalnim plintama, te šest hinduističkih hramova dravidskog, četiri nagarskog stila i Papanatha hram izgrađen u vesara stilu.

Neki od najvažnijih hramova su:

  • Hram Sangameshwara ili Vijayewara je najstariji hram u Pattadakalu, nastao za vladavine Chalukya kralja Vijayaditya Satyashraya (696.-733.), oko 725. god. Izgrađen je u dravidskom stilu bez sukanasike, s kvadratičnom dvoranom, unutarnjim prolazom i svetištem iznad koje je trokatni vimana toranj. Izvana je ukrašen skulpturalnim prizorima s figurama Ugranarasimhe i Nataraje.
  • Hram Virupaksha je najslavniji hram Pattadakala. Podigla ga je kraljica Lokamahadevi (Trilokyamahadevi) 745. godine kako bi obilježila pobjedu svog muža, kralja Vikramaditya II., nad Pallavama u Kanchiju. Uzor mu je bio Pallava hram Kailasanathar u Kanchiju, a ukrašen je mnogim skulpturama na svojim zidovima (Lingodbhava, Nataraja, Ravananugraha i Ugranarasimha). Tu je i slavni natpis na kanada jeziku, na trijumfalnom stupu, koji opisuje nastanak hrama (733.-45.).
  • Hram Mallikarjuna je također izgradila druga supruga kralja Vikramaditya, odmah nakon Virupakshe kao njegova manja kopija s četverokatnim vimana tornjem koji ima okruglu filijalu od grive i sikhare (slika gore desno).
  • Papanatha hram iz 780. godine je započet u nagara stilu, ali je kasnije dovršen u odmjerenijem dravidskom stilu, što ga čini prvim hramom vesara stila u Pattadakalu. Skulpture na njegovim zidovima predstavljaju prizore iz epova Ramajana i Mahabharata. Kasnije su Chalukyasi primjenili ovaj način gradnje i na hramu Navabrahma u Alampuru (Andhra Pradesh).
  • Hram Kashivisvanatha je izgradio kralj Rashtrakutas u 8. stoljeću kao posljednji u vesara stilu (slika gore desno).
  • Hram Jain Narayana je u dravidskom stilu izgradio kralj Amoghavarsha I. ili njegov sin Krishna II. u 9. stoljeću.
  • Hram Galganatha je također izgrađen u 9. stoljeću, ali u nagara stilu i unutra se nalazi slavna skultura Šive kako ubija demona Andhakasuru.

Izvori

  1. ↑ Kada je prijestolnicu Badami okupirala dinastija Pallava
  • Wendy Doniger, The Hindus, An Alternative History, Oxford University Press, 2010., ISBN 978-0-19-995334-7 nevaljani ISBN.

Poveznice

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Indiji
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (29)
Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
Indijska zastava
Prirodna baština (7)
Mješovita baština (1)
Nematerijalna
svjetska baština (8)
Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskritsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.)

1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša.   2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pattadakal&oldid=286359"