Zvonik sv. Duje u Splitu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zvonik sv. Duje
Pogled na zvonik sv. Duje
Pogled na zvonik sv. Duje
Pogled na zvonik sv. Duje
Lokacija Grad, Split
Godine izgradnje oko 1240.
Godina završetka oko 1560.
Renoviran 1890.1908., 2018.2020.
Religija rimokatoličanstvo
Patron Sveti Dujam
Arhitektonski stil romanika i gotika, uz renesansne elemente
Materijal kamen

Zvonik sv. Duje[1][2][3] poznat lokalno i kao Kampanel sv. Duje, katedralni zvonik splitske prvostolnice i jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Splita. Jedinstven je na jadranskoj obali po svom specifičnom izgledu, kombinaciji više arhitektonskih stilova, vitkosti i prozračnosti konstrukcije i stepenastom sužavanju od baze prema vrhu te svoje uklopljenosti u antičko graditeljsko okruženje Dioklecijanove palače.

Zvonik je danas visok 57 metara (prije prve obnove 51 metar)[4] zbog čega dominira vizurom stare gradske jezgre i predstavlja jednu od najviših točaka grada s koje se pruža veličanstven panoramski pogled na čitav grad, more i okolne otoke.[5]

Povijest izgradnje zvonika

Gradnja zvonika splitske katedrale trajala je od druge polovice 13. do prvih desetljeća druge polovice 16. stoljeća, premda su završni radovi na oktogonu zvonika građeni u obliku rane renesanse, zabilježeni u vrijeme splitskog nadbiskupa Sforze Ponzonija (1616. – 1640.).[6] Sagrađen je nad stubištem bivšeg carskog mauzoleja, prenamijenjenog u katedralu, zbog čega je srušen dio rimskih lukova, stupova i zabat hrama te su ti dijelovi bili iskorišteni za izgradnju zvonika.[7]

Ideja o izgradnji zvonika katedrale nastala je prije 1248. godine, dok je sama izgradnja započela u drugoj polovici 13. stoljeća, ali nije poznato točno kada i tko je bio prvi arhitekt i izvođač radova.[8] Gradnja zvonika je financirana donacijama splitskih građana, poput Dujma, sina Černehe, koji je u svojoj oporuci iz 1248. godine ostavio 10 libara srebra za izgradnju zvonika. Jednu od najvećih pojedinačnih sačuvanih donacija isplatila je 1257. godine Kolafisa, supruga pokojnog splitskog potestata, kneza Ivana II. Krčkog. Zabilježeno je da je svoj novac za gradnju zvonika donirao i splitski nadbiskup Dominik Luccari († 1348.), ali da je i druge građane nagovarao na donacije.[9]

Godine 1416. splitska je komuna izabrala svog sugrađanina Nikolu Tvrdoja za operarija i nadzornika izgradnje na zvoniku splitske katedrale. Pod njegovim nadzorom učvršćen je najdonji dio zvonika koji je bio izgrađen još u 13. stoljeću.[10] Gradnja zvonika je nastavljena i poslije pada Splita pod mletačku vlast 1420. godine. Svih pet katova građeno je u stilu zrele i kasne romanike, a gradnja se obavljala u dva razdoblja te su u prvom sagrađena dva donja kata, a u drugom tri gornja. Završni, šesti oktogonalni kat, bio je građen od prve polovice 16. stoljeća do oko 1560. godine, a izgrađen je u renesansnom stilu, zbog čega je tijekom prve obnove zvonika, između 1890. i 1908. godine, bio u potpunosti uklonjen i zamijenjen današnjim neoromaničkim vrhom prema projektu austrijskog arhitekta, arheologa i konzervatora Aloisa Hausera (1841. – 1896.).

Arhitektonska i umjetnička obilježja

Izvori

Literatura

Galerija

Vanjske poveznice


  1. Upoznajmo Hrvatsku: Zvonik svetog Duje u Splitu – justforthisfeeling.wordpress.com
  2. Zvonik Svetog Duje ide u obnovu prvi put nakon 100 godina – tportal.hr
  3. Zvonik sv. Duje – apoliticni.hr
  4. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str 552.
  5. Upoznajmo Hrvatsku: Zvonik svetog Duje u Splitu – justforthisfeeling.wordpress.com
  6. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 552.
  7. Zvonik sv. Duje – apoliticni.hr
  8. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 546. – 548.
  9. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 548.
  10. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 549.