Zasjeda u Kosovici
| Zasjeda u Kosovici | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Drugi svjetski rat u Jugoslaviji | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
.svg){kind=small} partizani
|
_crowned.svg){kind=small} Italija | ||||||
| Zapovjednici | |||||||
| Jozo Lozovina Mosor | nepoznato - dočasnik | ||||||
| Postrojbe | |||||||
| Trogirski odred | 14. konjička pukovnija "Alessandria"
50. brzojavna satnija armijskog korpusa | ||||||
| Jačina | |||||||
| 12 boraca | 19 pripadnika,
4 pripadnika | ||||||
| Gubitci | |||||||
| nema | poginulo 14
ranjeno 5 | ||||||
Zasjeda u Kosovici je poznata akcija Trogirskog partizanskog odreda izvršena 6. prosinca 1942. u predjelu Kosovica na cesti Vranjica - Vrsine oružanim napadom na kamion koji je prevozio pripadnike talijanske vojske kojima su ovim napadom naneseni znatni ljudski i materijalni gubici.
Prethodne okolnosti
Tijekom 1942. godine borci Trogirskog odreda, članovi SKOJ-a i KPH, simpatizeri NOP-a i antifašisti pojedinih trogirskih sela često su vršili diverzantske akcije: rušili telefonske instalacije, pilali stupove, kidali žicu i uništavali izolatore onemogućavajući okupatora da održava međusobne veze. Nakon tih akcija - sabotaža talijanski vojnici redovno bi izlazili na teren u većim ili manjim grupama radi popravka instalacija. Tako su borci Trogirskog partizanskog odreda na čelu s Jozom Lozovinom Mosorom odlučili početkom prosinca 1942. izvršiti napad na talijanske postrojbe na nepreglednoj i vijugavoj cesti Vranjica - Vrsine u predjelu Kosovica.[1][2]
Priprema i provedba zasjede
Dne 5. prosinca 1942. prekinuta je telefonska žica zapadno od sela Vrsina s namjerom da se izazove Talijane na popravak iste. U isto vrijeme jedna desetina Trogirskog odreda nalazila se u Gornjem Segetu, u zaseoku Zulimi, da bi se tijekom noći 5./6. prosinca prebacila u zaseok Rakijare, nedaleko od mjesta zasjede. Rano ujutro 6. prosinca desetina od 12 boraca bila je na položaju.[1][2]
Jedan kamion s talijanskom vojskom, pripadnicima 14. konjičke pukovnije "Alessandria" i 50. brzojavne satnije armijskog korpusa odlazio je na mjesto popravka linije.
Partizani su ga propustili na mjesto popravka kako bi ga napali na povratku, a u međuvremenu je napravljen i plan za zasjedu u kojem je Mosor svakom borcu dao određeni zadatak.
Vraćajući se natrag, talijanski kamion s vojnicima iznenadno je obasut puščanom paljbom i ručnim bombama. Borba je trajala desetak minuta, a Talijani su pružili samo lakši otpor.
Među partizanima kojima je ovo bilo prvo vatreno krštenje, nije bilo žrtava.[1][2]
Rezultati i posljedice
Poginulo je 14 Talijana, a 9 je pobjeglo, među kojima 5 ranjenih. Talijanski puškomitraljezac uspio je pobjeći s puškomitraljezom. Zaplijenjeno je 16 pušaka, 29 bomba, oko 2200 metaka, 12 opasača s fišeklijama, mitraljeska cijev i telefonski aparat. Kamion je zapaljen, a od zaplijenjenih guma pravili su se tzv. gumaši u partizanskoj postolarskoj radionici. Plijen je pohranjen u bunkerima u Vrsinama, Dogradama te Gornjem Segetu. Jozo Lozovina Mosor koji je po velikom nevremenu sudjelovao u prijenosu zaplijenjenog materijala prema Gornjem Segetu, obolijeva od upale pluća uslijed napora.[3]
Radi odmazde fašisti iz Trogira su istog dana zapalili nekoliko kuća poznatih partizana u Donjem Segetu, a izvršena su i dva ubojstva u samom Trogiru.[1][2]
Nasljedstvo
Spomen-ploča veličine 98 x 44 cm od bijelog brušenog kamena bio je postavio na mjestu događaja Općinski odbor SUBNOR-a Trogir.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Grupa autora. Miroslav Ćurin. ed. Trogirski kraj u NOB-u 1941.-1945.. Split: IHRP za Dalmaciju
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Josip Miliša. Slavko Šurija. ed. U spomen revoluciji i NOB. Trogir: Koordinacijski odbor za njegovanje revolucionarnih tradicija pri OK SSRNH Trogir i Fond za razvijanje i njegovanje tekovina revolucije i NOR-a općine Trogir
- ↑ Josip Miliša. Grupa uređivača. ed. Narodni heroj Jozo Lozovina - Mosor. Trogir: SOUR Jozo Lozovina - Mosor