Laka strojnica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
FN Minimi jedna od najpopularnijih suvremenih lakih strojnica među članicama NATO-a. Kalibra je 5,56×45 mm NATO.
FN M240 Bravo srednja strojnica, SAD. 7,62x51mm NATO

Laka strojnica, puškomitraljez ili strojopuška[1] ponekad i puškostrojnica[2] je strojnica dizajnirana za upotrebu samo jedne osobe, sa ili bez pomoćnika/asistenta (koji nosi streljivo, dodatke ili pomaže puniti traku sa metcima). Lake strojnice su najčešće korištene kao automatsko oružje za pješačku potporu jedne vojne postrojbe. Osnovno je automatsko oružje streljačkog odjela i glavni nositelj streljačke vatre kada se gađaju živi ciljevi i vatrena sredstva na daljinama 400 do 800 m. Puni se iz bubanjskog spremnika, pojasa ili spremnika s torbicom, kada su najčešće namješteni za gađanje s postolja. Prvi puta se pojavljuje u Danskoj 1902., a upotrijebljen je u Rusko-japanskom ratu 1904.[3]


Puškostrojnice pucaju rafalno često, što stvara potrebu da se cijev zamjenjuje redovno nakon dugog rafalnog ispaljivanja da se cijev ne otopi u oružju ili da metak eksplodira u strojnici.

Karakteristike

  • Rafalna paljba
  • Brzo repetiranje metaka
  • Velikokalibarska, velikodometna ručna strojnica
  • Pojas metaka ili velikokapacitetski spremnik municije za dugu rafalnu paljbu
  • Koristi nožice ili tripod postavu, da strojničar može precizno gađati i ciljati tijekom rafala
  • Promjenjiva cijev radi pregrijavanja
  • Strojničar i pomoćnik surađuju da pucaju i pune strojnicu spremnicima ili pojasima.

Uporaba

Strojničar se postavi na čvrsto ili polegne na zemlju i postavi puškostrojnicu na dvije nožice (bipod) ili montira cijelu pušku na tripod postolje. Jedan pomoćnik mu pomaže sa punjenjem pojasa municije ili spremnika, ili nosi kutije pojasa metaka.

Kada isprazni pojas ili spremnik, pomoćnik mu doda i pomaže puniti novi pojas ili spremnik, tako da što prije može opet pucati na metu. Pomoćnik nosi jednu ili više dodatnih cijevi za strojničara, u slučaju da strojničar pregrije svoje oružje, za smjeniti pregrijanu cijev. Ako puškostrojnica se montira na tripod, onda bi pomoćnik pomogao nositi dijelove za montiranje i tripod, i postavio bi ga na mjesto gdje strojničar zatreba ga.

U nekim vojskama i jedinicama nekih vojski, puškomitraljezi se nose montirani na prikolici ili u kamioni. Nekada, svi u postrojbi ili jedinici vojske imaju spremnik municije za jednog ili više strojničara koje uvijek nose, a nekada nose kutije metaka i za sebe i za strojničara za punjenje svih spremnika.

Ruski PKM (Strojnica Kalašnikova, Modernizirana) u vježbi. 7,62x39mm

Neke puškostrojnice su postavljene na civilske kamijone kao improvizacija. Diverzijone grupe u bliskom istoku znaju montirati puškomitraljeze na svoje otvorene kamijone sa tripod postavom, tako da strojničar može jako brzo napasti i pobjeći od neprijatelja.

Puškomitraljez otežava ili onemogućuje neprijateljima u zaklonu da uzvrate paljbu, što može služiti jednoj jedinici da se premjesti na način da može gađati i ubiti neprijatelje u zaklonu bez njihovog znanja. Najčešće se koristi puškomitraljez kada mete su u zaklonu ili ih ne možemo gađati precizno ili direktno.

Povijest

Puškomitraljezi su bili prvo bili osposobljeni djelomice tijekom prvog svjetskog rata, kao francuski Chauchat mitraljez koji je jedan čovjek sa pomoćnikom mogao prenositi, postaviti i ispaljivati rafalno, poznato nepouzdana strojnica koja je mogla nositi u spremniku samo 20 naboja!

Drugi prenosivi mitraljezi u to doba su bili MG 08/15 varijacija na tešku puškostrojnicu sa postoljem MG 08. Hlađenje se postiglo svježom hladnom vodom koja bi se stavila oko cijevi. MG 08/15 je mogao prenositi jedan čovjek i pucati stojeći uspravno na svoje noge, ali je služio sa pomoćnikom! Maximov top je poznata teška strojnica iz 1884, čiju licencu su kupili Rusko Carstvo i proizvodili do čak 1940-ih a i druge zemlje su napravile kopije Maximove puškostrojnice.

U drugom svjetskom ratu je počela potreba za puškomitraljezom koju jednostavno može brzo koristiti jedan čovjek bez puno koraka ili pomoći.

Njemci su stvorili puškostrojnice MG-34 i MG-42 sa namjenom da vojnik se može postaviti na bilo što čvrsto i dati potporu, i sa namjerom da se može koristiti u vozilima tako da se može mjenjati cijev u vozilu prilikom pregrijavanja. SAD je stvorio M1919A6 Browning puškomitraljez, gdje se cijev mjenjala sa prednje strane strojnice.


Galerija

Vidi još

Izvori

  1. Hrvatski vojnik broj 398, lipanj 2012. - Strojopuška M53 (pristupljeno 29. lipnja 2013.)
  2. Hrvatski vojnik dvobroj 324-325, prosinac 2010. - Puškostrojnica Ultimax 100 (pristupljeno 29. lipnja 2013.)
  3. Vojni leksikon, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1981., str. 481.