Vladimir Katović (Bihać, 19. prosinca Script error: No such module "Wp tema u godini".), hrvatsko-američki kemičar [1] Spada u skupinu hrvatskih prirodoslovaca koji su rođeni, odgojeni i obrazovani i u znanost ušli u Hrvatskoj, a vrhunce dosegli u SAD, poput Williama (Vilima) Fellera, Egona Matijevića, Petra Alaupovića, Milana Randića, Branka Leskovara, Luke Milasa i dr.[2]
Životopis
Rodio se u Bihaću. Otac mu je radio kao učitelj pa je svake godine živio u drugom selu. Tada je većina hrvatskih nastavnika toga doba u Bosni tako bila premještana, pa je Vladimir s braćom i sestrama, njih desetoro, svi su se rodili u drugom mjestu. Po osnivanju Banovine Hrvatske otac je premješten u Bihać pa 1940. godine u Zagreb. U Zagrebu je Vladimir završio osnovnu i gimnaziju. Maturirao je na 3. mješovitoj gimnaziji u Zagrebu. Kemiju je studirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu i diplomirao 1962. godine. Radio je na Institutu Ruđer Bošković za anorgansku kemiju u grupi profesora Drage Grdenića. Poslijediplomski studij završio je na PMF-u u Zagrebu. Vrativši se iz vojske doktorirao je disertacijom Neki novi kompleksi niobija i tantala sa 2,2'-dipiridilom na PMF-u u Zagrebu. Na PMF-u je radio kao asistent na Zavodu za analitičku kemiju. Od 1967. godine je u SAD tri godine na poslijedoktorskoj specijalizaciji tri godine na Sveučilištu države Ohio čiji je bio stipendist, kod prof. Daryla H. Busha. Za specijalizaciju financijsku potporu dobio je i od Fulbrightove zaklade. Nakon povratka sa specijalizacije na Zavod za analitičku kemiju PMF-a organizira predavanja i praktikum novog kolegija Instrumentalne metode analize. Nekoliko puta "gostujući istraživač pomoćnik" na Sveučilištu države Iowe kod prof. R. E. McCarleya. Od 1978. je stalno u SAD Državnom sveučilištu Wright, Dayton, Ohio. U četrdesetak publikacija njegov znanstveni rad obuhvaća područja anorganske kemije i elektrokemije, istražujući kompleksne spojeve, ionima metala i prijelaznih metala te makrocikličih liganda.[1]
Hrvatskoj doprinijeo materijalnom i propagandnoj pomoći. U vrijeme komunizma bankrotirani komunistički režim je 1982. Doprinos domovini sramotno uskratio novac znanosti, dok za vojno-ratnu mašineriju se nije niti pomišljalo dirati.[3] Tako su znanstvene ustanove ostale prikraćene za novac za inozemne stručne i znanstvene časopise. Katović je uspješno svojom sposobnošću neutralizirao ovaj literaturni prekid i udarac znanosti. Požrtvovno je organizirao po SAD i Kanadi velik broj svojih kolega znanstvenika i profesora koji su radili diljem ondje te uz njihovu pomoć organizirao donaciju znanstvene knjižnice iz Daytona na zagrebačko Sveučilište. Donacija je imala 12.000 knjiga i težila je oko 18 tona. U vremenima demokratizacije u Hrvatskoj, 1989. godine, suosnivač organizacije hrvatskih sveučilištaraca u SAD i Kanadi, tzv. AMAC (Alma Matris Alumna Croaticae). Već od sljedeće godine predsjedavao je AMAC-ovim ogrankom Ruđer Bošković u kojim su brojni IRB-ovi bivši radnici. U vrijeme obrane Hrvatske od velikosrpske agresije i borbe za međunarodno priznanje, Katović je u sklopu AMAC-a organizirao skupinu hrvatskih sveučilištara-ca, koji su se suprotstavili snažnom srpskom lobiju u SAD-u. AMAC-ovac Vladimir Goss iz Večernjeg lista tu je borbu opisao u djelu Washingtonska fronta. Potkraj rata odvijali su se pregovori u Daytonu. Katović je bio najpoznatiji Hrvat iz daytonskog kraja te je stalno gostovao po televizijskim emisijama i novinskim reportažama u kojima je prenosio istinu o Hrvatskoj. Svake godine dolazi u Hrvatsku te po tri mjeseca provodi u svojim bivšim ustanovama PMF-u] i IRB-u.[1]
Nagrade i priznanja
Dobitnik je više nagrada i priznanja. 1998. godine mu je Sveučilište u Zagrebu dodijelilo počasnu medalju a Kemijsko-tehnološki fakultet nagradu.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Predstavljamo Vam ...Međunarodni izdavački savjet: Vladimir Katović, Kemija u industriji 53(3) 136–138 (2004)
- ↑ Hrvatska matica iseljenika Janko Herak: ZNAMENITI HRVATSKI PRIRODOSLOVCI U AMERICI, HIZ 2001. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)
- ↑ Večernji list Zoran Vitas: Bankrot Jugoslavije (2): Od devalvacije do raspada 3. rujna 2014. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)