Sveučilište u Zagrebu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Zagrebačko Sveučilište)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sveučilište u Zagrebu
Grb Sveučilišta u Zagrebu
Universitas Studiorum Zagrabiensis
Osnovano23. rujna 1669.
Tip:javno
Rektor:Damir Boras
Sastavnice:34
Osoblje:7.915 (2015.)[1]
Studenti:72.480 (2015.)[2]
Mjesto:Zagreb, Hrvatska
Web stranica:www.unizg.hr
Rektorat
Adresa: Trg Republike Hrvatske 14

10000 Zagreb, HR

Telefon: +385 1 4564 111
Faks: +385 1 4830 602

Sveučilište u Zagrebu (lat. Universitas Studiorum Zagrabiensis) najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima je u Europi. Sveučilište je 2019. godine proslavilo 350 godina postojanja.

Sveučilište jučer, danas, sutra[uredi]

Misija i vizija Sveučilišta glasi: "Sveučilište u Zagrebu drugo je najstarije (najstarije je u Zadru), najveće i u akademskom i istraživačkom smislu vodeće sveučilište u Republici Hrvatskoj. Kao takvo, ono ima posebnu ulogu i odgovornost u očuvanju i unaprjeđenju nacionalnoga intelektualnoga, znanstvenoga i kulturnoga naslijeđa te u jačanju međunarodne prepoznatljivosti i atraktivnosti hrvatskoga visokog obrazovanja i znanosti."

Ciljevi Sveučilišta
Sveučilište je navelo 8 ciljeva koje si uzima kao obvezu postizanja, a to će postići razvojem i promjenama:

1. Sveučilište će se razvijati kao sveobuhvatno sveučilište sa širokim spektrom istraživačkih i studijskih programa u skladu s ekonomskim mogućnostima i potrebama društva.
2. Sveučilište će poticati izvrsnost u znanstvenom i umjetničkom istraživanju u nastojanju da zadrži mjesto jednog od vodećih istraživačkih sveučilišta u jugoistočnoj Europi.
3. Daljnjim preustrojem i razvojem Sveučilište će zadržati sadašnju vodeću akademsku i istraživačku ulogu u nacionalnim okvirima.
4. Sveučilište će se angažirati u javnom djelovanju kao generator tehnološkog, gospodarskog i društvenog razvitka u skladu sa strateškim potrebama Republike Hrvatske.
5. Sveučilište će razvijati studijske programe potrebne društvu i gospodarstvu, kao i nacionalno i strateški potrebne studijske programe. Poticat će izvrsnost u nastavi i akademskim postignućima studenata i nastavnika te u tu svrhu unaprjeđivati različite studentske i akademske službe.
6. Sveučilište će razvijati i pružati različite oblike cjeloživotnog obrazovanja za potrebe stanovnika Republike Hrvatske.
7. Sveučilište će njegovati principe moralnosti, etičnosti i tolerancije kako bi se studenti kroz studije formirali kao sudionici modernoga demokratskoga i multikulturalnoga društva.
8. Sveučilište će povećati svoju međunarodnu prepoznatljivost i atraktivnost novim oblicima istraživačke i studijske mobilnosti te studijskim programima dostupnima studentima iz drugih zemalja. Težit će poboljšanju kvalitete međunarodnom razmjenom znanstveno-nastavnog kadra i studenata. U odabranim područjima od interesa za razvoj Sveučilišta u Zagrebu potražit će se, kad god bude potrebno, ekspertiza u inozemstvu.[3]

Spomen-ploča prvom rektoru Sveučilišta/Akademije Filipu Kaušiću (1618-1673.)

Povijest[uredi]

Sveučilište u Zagrebu[uredi]

Povijest Sveučilišta u Zagrebu datira od srednjeg vijeka kada su, zagrebački biskup Stjepan II Babonić (1225.-47.) i bl. Augustin Kažotić (1303.-22.), radili na uspostavi studija bogoslovije i filozofije. Pravi počeci visokog školstva javnog karaktera javljaju se 1607. godine otvaranjem isusovačke gimnazije na kojoj je započeo filozofski studij 1662. godine. Formalni početak Sveučilišta u Zagrebu smatra se 23. rujna 1669. godine kada su diplomom rimskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu.

Od 1669. godine Filozofski studij u Zagrebu počinje i formalno-pravno djelovati kao Neoacademia Zagrabiensis, javnopravna visokoškolska ustanova. Akademija ostaje u rukama isusovaca više od jednog stoljeća, do godine 1773. kada papa Klement XIV. raspušta taj red. Godine 1776. carica i kraljica Marija Terezija dekretom osniva Kraljevsku akademiju znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim. Ta Akademija je 1850. godine ukinuta, ali djeluje kao Pravoslovna akademija sve do osnutka modernog Sveučilišta u Zagrebu.

Iako su se organizacijski oblici mijenjali, do godine 1874. ona ostaje najvišom školskom ustanovom u Hrvatskoj i Slavoniji, ustanovom koja je obrazovala većinu hrvatske inteligencije. Na poticaj velikog mecene hrvatske prosvjete, kulture i umjetnosti biskupa Josipa Jurja Strossmayera Hrvatski je sabor godine 1861. donio zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu.

U vrijeme svoga boravka u Zagrebu 1869. godine car Franjo Josip I. potpisao je zakonski članak koji 5. siječnja 1874. godine dobiva vladarevu sankciju. Na temelju toga je hrvatski ban Ivan Mažuranić 19. listopada 1874. godine svečano otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu. U njegovu su sastavu tada djelovala četiri fakulteta: Pravni, Bogoslovni, Filozofski i Medicinski.

Prva su dva već bila organizirana: Pravni u okviru bivše Pravoslovne akademije, a Bogoslovni u okviru sjemeništa. Filozofski je fakultet započeo svoj rad akademske godine 1874./1875. U njegovu je sastavu u početku djelovalo šest katedara (za filozofiju, opću povijest, hrvatsku povijest, slavensku filologiju, klasičnu filologiju latinsku i klasičnu filologiju grčku), bilo je zaposleno šest profesora, a upisano 26 studenata. Iz katedara su se postupno razvijali odjeli, odnosno odsjeci kao složenije znanstveno-nastavne jedinice s više katedara.

Nakon prvog svjetskog rata je otpočeo trend osnivanja većeg broja fakulteta na Sveučilištu.

Tako je sljedeći osnovani fakultet je bio Gospodarsko-šumarski fakultet, osnovan 31 kolovoza 1919., nastao spajanjem Višeg gospodarskog učilišta u Križevcima i Šumarske akademije u Zagrebu. Fakultet je otpočeo sa radom akademske godine 1919./20., sa Šumarskim i Gospodarskim odjelima.

Dalje je, 7. prosinca 1924., osnovan Veterinarski fakultet, koji je godinama bio jedini fakultet te vrste u bivšim državama.

U istom razdoblju, konkretno u lipnju 1920. je osnovana Visoka škola za trgovinu i promet, koja je 1925. preimenovana u Ekonomsko-komercijalnu visoku školu (a 1947. postaje Ekonomski fakultet).

Zgrada rektorata i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Visoka tehnička škola, unatoč ranijim dugogodišnjim zahtjevima, je osnovana tek 1918., a sa redovitim radom otpočinje 1919. U svom okviru, imala je devet odjela i to konkretno arhitektonski, građevinski, kulturno-tehnčki, strojarski, električki, brodograđevinski, brodostrojarski, kemijsko-inženjerski i geodetski. [4]

Sveučilište u Zagrebu danas čine 29 fakulteta, 3 akademije, jedan interdisciplinarni studij i jedan sveučilišni centar, te Sveučilišni računski centar i studentski centri Zagrebu, Sisku i Varaždinu.

Odluku o osnivanju Studentskog doma u Zagrebu je donijelo Sveučilišno vijeće 26.03.1960. i potvrdio ju je Sveučilišni savjet. Time je nastala odluka o osnivanju "STUDOM-a" kao objekta u kojem će živjeti i stanovati studenti zagrebačkog sveučilišta. Iz toga je niknula i danas prisutna djelatnost koja brine za izgradnju novih studentskih objekata i odmarališta. [5]

1999. godine, na sjednici Senata, Sveučilište je odlučilo uvesti Europski sustav prijenosa bodova (European Credit Transfer System - ECTS). 2001. godine nakon pristupa Hrvatske Bolonjskoj deklaraciji, ovaj sustav postaje prihvaćen na svim sveučilištima u državi. [5]

Studentski centar Zagreb[uredi]

Budući da je početkom 20. stoljeća visokoškolska mreža u Hrvatskoj bila slabo razvijena, sve više studenta iz različitih krajeva je počelo upisivati fakultete na Sveučilištu u Zagrebu. Zbog toga se javila potreba za izgradnjom smještaja (domova i menzi) za studente, a studentima su dana i materijalna sredstva, najčešće u obliku stipendija, te sufinanciranje prehrane. Funkcija Studentskog centra je osiguravanje prehrane, smještaja te zadovoljavanje kulturnih, umjetničkih, intelektualnih, obrazovnih, duhovnih, športsko-rekreacijskih, zabavnih i drugih potreba studenata.

Vjerojatno najaktivnije razdoblje u radu studentskog centra predstavlja organizacija Univerzijade u Zagrebu 1987. To je predstavljalo najveće sportsko natjecanje te godine u svijetu, ali i u Republici Hrvatskoj do tada. Univerzijada 1987. predstavlja zadnji velik događaj u bivšoj državi jer su društvene, političke i gospodarske promijene koje slijede značajno utjecale na sve aspekte života, a isto tako i na funkcioniranje studentskog centra. [5]

Na prostoru današnjeg Studenskog centra (SC) nalazio se sajamski prostor na kojem su održavane modne revije, sajmovi automobila, tehničkih dostignuća i inovacija i slično. 1936.-38. godine je izgrađeno najviše objekata od kojih se i danas sastoji SC:

  • Paviljon A (Administrativno-upravni objekt)
  • Paviljon B (Ekonomski objekt)
  • Paviljon C i D (objekt Kina, restorana, Student servisa, knjižnice, učionice, Kluba)
  • Paviljon E - srušen kod izgradnje SC-a
  • Paviljon F - urušio se i izgorio 1997.
  • Paviljon G (dio Teatra &TD)
  • Paviljon K (Ekonomski objekt)
  • Talijanski paviljon (Teatar &TD)
  • Francuski paviljon (skladišni prostor SC-a)
  • Čehoslovački paviljon (Multimedijalni centar)
  • Natkriveno drveno parkiralište (Ekonomski objekt)

Sveučilišni odbor Saveza studenata (SO SS) je stvorio ideju o osnivanju Studentskog centra, a 1. lipnja 1957. godine je donesena odluka i rješenje o njegovom osnivanju. SO SS se založio i za stvaranje Biroa za zapošljavanje studenata (današnji Student servis) kako bi studenti, koji ne dobivaju stipendiju, mogli honorarno raditi. 1958. godine je počela izgradnja SC-a i SC je dobio status ustanove sa samostalnim financiranjem. Tek krajem 1958. godine je odobren program i sredstva za adaptaciju SC-a te je to označilo i konačnu društvenu potvrdu projekta osnivanja SC-a. 15. travnja 1959. godine predsjednik Narodnog odbora grada Zagreba, Većeslav Holjevac, svečano je otvorio SC. Niti mjesec dana kasnije nakon otvaranja, studenti su prosvjedovali zbog loše hrane te je SC posjetio i sam Josip Broz Tito koji je kritizirao takvo političko prosvjedovanje. [5]

Misija i vizija[uredi]

Sveučilište u Zagrebu je najstarije i najveće te u akademskom i istraživačkom smislu vodeće sveučilište u Hrvatskoj. Prema tome cilj sveučilišta je daljnje unapređenje te da svojim razvojem i promjenama želi postići sljedeće ciljeve: [6]

  1. Sveobuhvatno razvijanje sveučilišta u skladu s mogućnostima i potrebama društva
  2. Poticanje izvrsnosti u znanstvenom i umjetničkom istraživanju
  3. Preustroj i razvoj za zadržavanje statusa vodećeg sveučilišta
  4. Inicijator tehnološkog, gospodarskog i društvenog razvitka
  5. Razvijanje studijskih programa i izvrsnosti u nastavi
  6. Pružanje i razvoj cjeloživotnog obrazovanja
  7. Njegovanje moralnosti, etičnosti i tolerancije prema svim članovima društva
  8. Povećavanje međunarodne prepoznatljivosti i atraktivnosti te kvalitete razmjenom znanstveno-nastavnog kadra i studenata

Posljednje strategije razvoja Sveučilišta koje je potvrdio Senat datiraju iz 2014. Izvor: http://www.unizg.hr/o-sveucilistu/dokumenti-i-javnost-informacija/dokumenti-sveucilista/strateski-dokumenti/

Međunarodne sveučilišne mreže[uredi]

Sveučilište danas sudjeluje u radu nekoliko sveučilišnih mreža: AUF, CASEE, DRC, EUA, IAU, RCAA, SEFI i UNICA.[7]

Sastavnice[uredi]

Prirodoslovno područje

Tehničko područje

Biomedicinsko područje

Biotehničko područje

Društveno područje

Humanističko područje

Umjetničko područje

Rektori sveučilišta[uredi]

  1. Matija Mesić (1874. – 1875.)
  2. Stjepan Spevec (1875. – 1876.)
  3. Anton Kržan (1876. – 1877.)
  4. Kosto Vojnović (1877. – 1878.)
  5. Franjo Maixner (1878. – 1879.)
  6. Franjo Iveković (1879. – 1880.)
  7. Aleksandar Bresztyenszky (1880. – 1881.)
  8. Franjo Marković (1881. – 1882.)
  9. Feliks Suk (1882. – 1883.)
  10. Blaž Lorković (1883. – 1884.)
  11. Đuro Pilar (1884. – 1885.)
  12. Gustav Baron (1885. – 1886.)
  13. Franjo Vrbanić1 (1886. – 1887.)
  14. Tadija Smičiklas (1887. – 1888.)
  15. Antun Franki (1888. – 1889.)
  16. Luka Marjanović (1889. – 1890.)
  17. Natko Nodilo (1890. – 1891.)
  18. Ivan Bujanović1 (1891. – 1892.)
  19. Josip Pliverić1 (1892. – 1893.)
  20. Vinko Dvoržak (1893. – 1894.)
  21. Antun Maurović (1894. – 1895.)
  22. Franjo Spevec (1895. – 1896.)
  23. Armin Pavić (1896. – 1897.)
  24. Juraj Dočkal (1897. – 1898.)
  25. Josip Šilović (1898. – 1899.)
  26. Đuro Arnold (1899. – 1900.)
  27. Rudolf Vimer (1900. – 1901.)
  28. Franjo Vrbanić1 (1901. – 1902.)
  29. Vjekoslav Klaić (1902. – 1903.)
  30. Ivan Bujanović1 (1903. – 1904.)
  31. Josip Pliverić1 (1904. – 1905.)
  32. Antun Heinz (1905. – 1906.)
  33. Antun Bauer (1906. – 1907.)
  34. Milivoj-Klement Maurović (1907. – 1908.)
  35. Gustav Janeček (1908. – 1909.)
  36. Josip Volović (1909. – 1910.)
  37. Julije Rorauer (1910. – 1911.)
  38. Julije Domac (1911. – 1912.)
  39. Josip Pazman (1912. – 1913.)
  40. Edo Lovrić1 (1913. – 1914.)
  41. Đuro Korbler (1914. – 1915.)
  42. Fran Barac (1915. – 1916.)
  43. Ernest Miler1 (1916. – 1917.)
  44. Julije Golik (1917. – 1918.)
  45. Ivan Angelo Ruspini (1918. – 1919.)
  46. Ladislav Polić1 (1919. – 1920.)
  47. Karlo Radoničić (1920. – 1921.)
  48. Vladimir Varićak (1921. – 1922.)
  49. Đuro Nenadić (1922. – 1923.)
  50. Stjepan Zimmerman (1923. – 1924.)
  51. Ladislav Polić1 (1924. – 1925.)
  52. Drago Perović (1925. – 1926.)
  53. Ernest Miler1 (1926. – 1928.)
  54. Josip Belobrk (1928. – 1932.)
  55. Albert Bazala (1932. – 1933.)
  56. Đuro Stipetić (1933. – 1935.)
  57. Stanko Hondl (1935. – 1937.)
  58. Edo Lovrić1 (1937. – 1938.)
  59. Andrija Živković (1938. – 1940.)
  60. Stjepan Ivšić (1940. – 1943.)
  61. Božidar Špišić (1943. – 1944.)
  62. Stjepan Horvat (1944. – 1945.)
  63. Andrija Štampar (1945. – 1946.)
  64. Grga Novak (1946. – 1947.)
  65. Andrija Mohorovičić (1947. – 1949.)
  66. Marko Kostrenčić (1949. – 1950.)
  67. Antun Barac (1950. – 1951.)
  68. Franjo Bošnjaković (1951. – 1952.)
  69. Teodor Varićak (1952. – 1953.)
  70. Željko Marković (1953. – 1954.)
  71. Hrvoje Iveković (1954. – 1956.)
  72. Zoran Bujas (1956. – 1958.)
  73. Marijan Horvat (1958. – 1960.)
  74. Vladimir Serdar (1960. – 1963.)
  75. Slavko Macarol (1963. – 1966.)
  76. Jakov Sirotković (1966. – 1968.)
  77. Ivan Supek (1968. – 1972.)
  78. Predrag Vranicki (1972. – 1976.)
  79. Drago Grdenić (1976. – 1978.)
  80. Ivan Jurković (1978. – 1982.)
  81. Zvonimir Krajina (1982. – 1986.)
  82. Vladimir Stipetić (1986. – 1988.)
  83. Zvonimir Šeparović (1988. – 1990.)
  84. Marijan Šunjić (1990. – 1998.)
  85. Branko Jeren (1998. – 2002.)
  86. Tomislav Ivančić2
  87. Helena Jasna Mencer (2002. – 2006.)
  88. Aleksa Bjeliš (2006. – 2014.)
  89. Damir Boras (2014. – 2022.)

napomena:

1 rektori s dvama, neuzastopnim mandatima
2 izabran, no dao ostavku prije stupanja na dužnost

Počasni doktorati[uredi]

Izvori[uredi]

  1. ↑ Web stranice sveučilišta
  2. ↑ Web stranice sveučilišta
  3. ↑ unizg.hr, pristupljeno 4. prosinca 2015.
  4. ↑ "Sveučilište u Zagrebu", SNL Zagreb, 1979, str 52
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 "Pola stoljeća Studentskoga centra u Zagrebu", SC Zagreb, 2007.
  6. ↑ http://www.unizg.hr/o-sveucilistu/sveuciliste-jucer-danas-sutra/misija-i-vizija-sveucilista/
  7. ↑ Međunarodne sveučilišne mreže, pristupljeno 30. siječnja 2017.
v • r • u
Sveučilište u Zagrebu
Fakulteti
Prirodne
znanosti
Tehničke
znanosti
Biomedicinske
znanosti
Biotehničke
znanosti
Društvene
znanosti
Humanističke
znanosti
amblem Sveučilišta u Zagrebu
amblem Sveučilišta u Zagrebu
Akademije
Nacionalna i sveučilišna knjižnica • Konfucijev institut • Botanički vrt • Sveučilišni računski centar • Botanički vrt ljekovitoga bilja
Studentski centri (Zagreb • Varaždin • Sisak) • SKUD "Ivan Goran Kovačić" • HAŠK Mladost
v • r • u
Sveučilišta u Hrvatskoj


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Sveučilište_u_Zagrebu&oldid=399801"