Vidovitost
Vidovitost je vjerovanje u sposobnost nadosjetilnog opažanja i pronicanja u prošlost ili budućnost. Ta, navodno paranormalna sposobnost, omogućuje viđenje osoba i događaja koji su prostorno i vremenski udaljeni.[1] Znanost nije uspjela empirijski verificirati takve sposobnosti, pa one i dalje ostaju u sferi praznovjerja.
Etimologija
Izraz telepatija skovao je britanski psiholog F.W.H. Myers 1882. godine u sklopu istraživanja prijenosa misli koje je provodio zajedno s Edmundom Gurneyjem, Henryjem Sidgwickom i Williamom F. Barrettom. Termin se odnosio na istraživački proces otkrivanja prijenosa misli na način neovisan od konvencionalnih komunikacijskih kanala.[2] Riječ vidovnjak označava onog koji je vidovit, koji unaprijed vidi ono što će se dogoditi.[3]
Povijest
Tijekom povijesti, u brojnim narodima postojala su svjedočanstva o osobama koje posjeduju sposobnost pronicanja u prostorno i vremenski udaljene događaja. Grčki povjesničar Herodot, 6. stoljeće pr. Kr., opisao je poznatu priču o proročici Pitiji iz Apolonovog svetišta u Delfima. Biograf Flavije Filostrat iz 1. stoljeća, zapisao je navodno viđenje na daljinu, mistika Apolonija iz Tijane koji je boraveći u gradskom vrtu u Efezu na maloazijskoj obali, doživio viđenje ubojstva rimskog cara Domicijana koji je upravo u tom trenutku bio ubijen u Rimu.[4]
Jedan od najpoznatijih tobožnjih vidovnjaka bio je francuski prorok Nostradamus (1503.-1566.) koji je svoja zapažanja o budućnosti zapisao u djelu Centurije. Zastupnici vjerovanja u vidovitost vjeruju da je točno predvidio brojne događaje, pa i vlastitu smrt koja se dogodila 1. srpnja 1566. godine.[5]
Godine 1756. švedski znanstvenik i mistik Emanuel Swedenborg (1688.-1772.) navodno je boraveći u Gothenburgu, doživio viziju rušilačkog požara u Stockholmu.[6]
Bilješke
Literatura
- Faust, Viktoria, Parapsihologija, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2002. ISBN 953-6234-99-8