Veliki sjeverni rat

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir oružani sukob

Veliki sjeverni rat (1700. - 1721.), poznat i kao Nordijski rat, vodio se između dvije europske velesile, Švedske (koja je još Vestfalskim ugovorom 1648. proglašena velikom kopnenom silom), i ojačane Rusije, koja je željela ostvariti premoć na Baltiku. Svaka od njih imala je na svojoj strani koalicijske partnere.

U Velikom sjevernom ratu su se sukobile Rusija, Zaporoška Republika, Danska-Norveška, Poljska-Litva i Saska s jedne strane, i Švedska uz potporu dijela Zaporoških kozaka iz središnje Ukrajine pod vodstvom hetmana Ivana Mazepe, Poljska-Litva (1704.-1709.), Osmansko carstvo i piratske postrojbe s prvenstvenim ciljem ostvarivanja dominacije na prostoru oko Baltičkog mora. Rat je završio 1721. porazom Švedske, nakon čega je Rusija postala dominantna vojna sila na prostorima uz Baltičko more, čime je u europskoj politici stekla novu dominirajuću ulogu.

Rat je započeo 1700. ruskim koalicijskim napadom na Švedsku, a završio je potpisivanjem Nystadskog i Stockhlomskog primirja. U Velikom sjevernom ratu su sudjelovali Šveđani, Norvežani, Danci, Nijemci, Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Poljaci, Litavci, Turci i drugi narodi. U ratu je poginulo oko 175.000 vojnika.

Uzroci

Uzrok rata bio je borba za prevlast na prostoru šire jugoistočne obale Baltika. Dominantna Švedska je nakon početnih pobjeda nad Poljsko-litavskom državom počela gubiti rat protiv Rusije koja je stvorila opozicijsku koaliciju.

Doba 18. stoljeća je obilježeno apsolutizmom, merkantilizmom i prosvjetiteljstvom, ali i tzv. kabinetskim ratovima. Taj naziv proizlazi iz činjenice da su se vladari dogovarali o ratu i miru u kabinetima.

Bitke

Rusija, Danska-Norveška, Poljska-Litva i Saska su ujedinile svoje snage 1700. god. i napale Švedsko carstvo. Iako je švedski kralj Karlo XII. ostvario spektakularne pobjede na početku Velikog sjevernog rata, njegov plan da napadne Moskvu i prisili Rusko Carstvo na primirje pokazao se preambicioznim. Nakon dodatne potpore Zaporoških kozaka i bitke kod Poltave (1709.) Karlo XII. je ipak konačno poražen i spasio se bijegom u Tursku.

Nakon Karlova poraza kod ukrajinskog grada Poltave (1709.), Danska se zajedno s Brandenburgom, Pruskom i Hanoverom, pridružila Rusiji u borbi za baltičke prostore.

God. 1714. švedski kralj Karlo XII. je ponovno pokušao oružanim putem istisnuti Dance, ali je ustrijeljen za vrijeme opsade utvrde Frederiksten u Norveškoj 1718. god. Do 1721. god. Danska stječe Schleswig, a Rusija postaje nadmoćnom silom u baltičkoj regiji.

Posljedice

Mirovnim sporazumima kod Nystada i Stockholma 1721., savezničke snage (kojima su se pridružili Prusija, Engleska i Hanover) su okončale švedsku prevlast. Bremen i Verden su pripali Hanoveru, veći dio Pomorja Pruskoj, a Estonija, Livonija, Ingermanland i dio Finske Rusiji. U Švedskoj je započelo razdoblje ograničene monarhije pod vlašću parlamenta.

Vanjske poveznice

• Vremenski slijed Velikog sjevernog rata
• Bitka kod Poltave: Diplomacija kako zadržati Rusiju 1709.-1714. Autor Bertil Haggman (engl.)
• Bitka kod Poltave Na enciklopediji Ukrajine (engl.)

Nedovršeni članak Veliki sjeverni rat koji govori o bitkama i ratovima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.