Ugoršćina
Ugoršćina (ruski: Угорщина) ili Veliko stajanje na rijeci Ugri (ruski: Великое cтояние на реке Угре) je bila pat pozicija iz 1480. godine na rijeci Ugri u ratu u kojoj su se našli na jednoj strani kanat Zlatna Horda, čije snage je predvodio Ahmat-kan, i Velike kneževine Moskve, čije snage je predvodio Ivan III. Vasiljevič. Isti zastoj je na koncu polučio tatarsko povlačenje i raspad Velike Horde, ostatka nekadašnje Zlatne Horde.
1476. Ivan III. je prestao plaćati godišnji danak Hordi; istog su Mongoli ubirali još od vremena Batu-kana. Ahmat-kan, zauzet oko borba sa Krimskim Kanatom, počeo je poduzimati nešto protiv neposlušnih Moskalja tek 1480. godine. Uspio je dogovoriti vojni savez sa Poljskim kraljem Kazimirom IV., upravljenim protiv Moskovske kneževine, odnosno s ciljem za napasti istu.
Kao rezultat, zapadne granice Rusije su postale metom učestalih napada Teutonskog viteškog reda iz Livonije početkom 1480.. U siječnju iste godine, Ivanova braća Boris Volocki i Andrej Veliki, nezadovoljni sa rastućom glavnom vlašću, okrenuli su se protiv njega .
Ahmat-kan je odlučio iskoristiti situaciju i u lipnju 1480. je poslao izviđačku postrojbu za ispitati desnu obalu Oke. Najesen, njegova vojska je počela nadirati prema Moskvi. Suočivši se sa tako velikom opasnošću, ruski bojari su se podijelili u dvije skupine: prvu, predvođenu okoljničima I. V. Oščerom i G. A. Mamonom, koja je savjetovala Ivanu III. spašavanje bijegom, i drugu, koja je smatrala da se treba boriti protiv Horde. Najvjerojatnije je da je Ivanova konačna odluka o srazu s Hordom je bila rezultirala uslijed utjecaja Moskalja koji su zahtijevali djelovanja od strane velikog vojvode.
8. listopada, 1480. Ahmat-kan, je planirao mimoići Oku sa zapada (izbjegavajući tako Ivanove postrojbe, koje su se nalazile u Kolomni, Serpuhovu i Tarusi) i spojiti svoje snage sa Kazimirovima, koje su dolazile prema Ugri, pritoci Oke.
Pak, Ahmata je presrela ruska vojske pod zajedničkim vodstvom Ivana Mlađeg (Ivanov sin) i Andreja Malog (Ivanov brat). Ahmatov pokušaj prelaska Ugre je odbijen u četverodnevnoj bitci. Pretpostavlja se da se on povukao u grad Vorotinsk, gdje je odlučio čekati Kazimirovu vojsku.
Ivan III. je svoje snage smjestio u Kremenec i krenuo je pregovarati s kanom, pokušavajući kupiti si tako vrijeme za obnoviti svoje odnose s pobunjenom braćom (stoga se i zove "veliki zastoj"). Ivanu III. je trebalo 4 dana (od 30. rujna do 3. listopada) za srediti odnose sa braćom i još 17 dana vojskama njegove braće za doći u Kremenec (20. listopada).
Gledajući rastuću rusku vojsku , a u isto vrijeme ne primajući nikakve poruke od strane poljskog kralja, Ahmat je odlučio ne napasti Ruse.
U međuvremenu, Kazimir IV. se bavio sa unutarnjim stvarima u svojoj zemlji i borbama sa Krimskim Kanatom.
Mongoli su čekali pojačanja do 11. studenoga, a onda su zbog oslabjele opskrbe i gubitaka zbog epidemija te vremena koje je smrzavalo, krenuo put juga.
6. siječnja, 1481. Ahmat-kan je poginuo u bitci sa vojskom Ibak-kana Tjumenjskog. Ishod svega toga je bilo to da je Zlatna Horda zašla u vremena postupno raspada. Ugoršćina je stavila točku na tatarsko-mongolsku prevlast.
