| Tomislav Piplica | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Osobni podatci | ||||||||
| Nadimak | Pipi | |||||||
| Rođenje | 5. travnja 1969. | |||||||
| Visina | 182 cm | |||||||
| Trenutačni klub | igračka mirovina | |||||||
| Položaj | Vratar | |||||||
| Mlađi uzrasti | ||||||||
| NK Iskra Bugojno | ||||||||
| Igračka karijera* | ||||||||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) | ||||||
| 1981. - 1989. 1989. - 1991. 1992. - 1993. 1993. - 1997. 1997. - 1998. 1998. - 2009. 2013. - 2014. |
NK Iskra Bugojno Zagreb Istra Segesta Samobor Energie Cottbus FC Eilenburg |
15 (0) 115 (4) 14 (0) 248 (0) 10 (0) | ||||||
| Reprezentativna karijera | ||||||||
2001. - 2002. |
.svg){kind=small} Jugoslavija do 20 Bosna i Hercegovina
|
1 (0) 9 (0) | ||||||
| Trenerska karijera | ||||||||
| 2009. - 2011. 2010. - 2014. 2012. - 2013. 2012. 2013. - |
Energie Cottbus (trener vratara) Bosna i Hercegovina (trener vratara) FC Eilenburg (pom. trener) →SC Hartenfels Torgau 04 (v.d. trenera) FC Eilenburg (glavni trener) | |||||||
| Osvojena odličja | ||||||||
| ||||||||
| Bilješke | ||||||||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||||||||
| Portal o životopisima | ||||||||
| Portal o športu | ||||||||
Tomislav Piplica (Bugojno, 5. svibnja 1969.) je bosanskohercegovački nogometaš i nogometni trener.
Svoju karijeru započeo je s 12 godina u Iskri iz Bugojna, kao igrač. Tek godinu poslije postao je vratar. Nastupao je za sljedeće klubove:
- NK Iskra (1981.-1989.)
- NK Zagreb (1989.-1991.)
- NK Istra 1961 (1991.-1992.)
- NK Segesta (1993.-1997.)
- NK Samobor (1997.-1997.)
- FC Energie Cottbus (1998.-2009.)
- FC Eilenburg (2013.-2014.)
Bio je član jugoslavenske nogometne reprezentacije U-20 koja je 1987. u Čileu na svjetskom prvenstvu osvojila zlatnu medalju. Bio je pričuva, a branio je Leković. Na tom prvenstvu su između ostalih za jugoslavensku reprezentaciju nastupali Zvonimir Boban, Robert Jarni, Robert Prosinečki i Davor Šuker, a izbornik je bio Mirko Jozić. Za bosanskohercegovačku reprezentaciju je igrao 9 puta.
Prvi inozemni angažman 1997. godine nije dugo trajao, samo 15 dana. Bio je u belgijskom Antwerpenu, ali njegov tadašnji klub (NK Segesta) je tražio previsoku odštetu tako da se ubrzo vratio. Nakon toga odlazi u FC Energie iz Cottbusa u njemačku drugu ligu gdje se dobro snašao i prilagodio i gdje je uspješno branio 11 godina. Zbog svojih posebnosti u sezoni 2004./2005. bio je jedini igrač koji je imao dvije autogram karte sa različitim frizurama. Jako brzo je postao miljenik publike u Cottbusu. Dva puta je izabran za igrača godine. Osim toga poznat je i po legendarnom autogolu glavom, kada mu je bezopasna lopta prešla preko glave. Za taj gol je u emisiji "TV Total" Stefana Raaba dobio nagradu "Raab der Woche" po koju je osobno došao. Sretno je oženjen i ima dvoje djece, Eva Karmela i Zak Paolo.
"Pipi" ili "Pirat" kako ga od milja zovu fanovi ima kultni status u sadašnjem klubu i nezamjenjiva je karika u sastavu Energie Cottbusa.
Završetkom sezone 2008./2009., uprava Energiea je odlučila ne produžiti Tomislavu ugovor, tako da s tom sezonom završava njegova profesionalna nogometna karijera. Zbog kultnog statusa koji uživa i zbog vjernosti Energieu, uprava mu je ponudila mjesto trenera i skauta koje je prihvatio.