Stana Tomašević-Arnesen
| Stana Tomašević-Arnesen | |
|---|---|
| Datoteka:Stana Tomašević.jpg Stana Tomašević 1944. godine | |
| Normativni nadzor | |
Stana Tomašević-Arnesen (rodno ime: Stana Tomašević; Bar, 28. travnja 1920. — Beograd, 1983.), bila je učiteljica i istaknuta jugoslavenska partizanka, prva žena na dužnosti političkog komesara u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ), te poslijeratna političarka i diplomatkinja. Prva je žena izabrana za veleposlanika u povijesti socijalističke Jugoslavije. Predstavljala je Jugoslaviju u Norveškoj, Islandu i Danskoj. Njezina ratna fotografija bila je globalno prepoznatljiv simbol antifašističkog otpora, inspirirajući pokrete otpora diljem Europe, a posebice u Norveškoj.[1][2].
Pred kraj života obnašala je dužnost predsjednice Saveznog vijeća Skupštine SFRJ, čime je u trenutku odlaska u mirovinu bila najviše rangirana žena u državnoj hijerarhiji Jugoslavije. Nositeljica je Partizanske spomenice 1941. i brojnih visokih jugoslavenskih i stranih odlikovanja.[3]
Biografija
Stana Tomašević je rođena u Baru u Crnoj Gori 1920. godine[4] te je pohađala je učiteljsku školu u Kosovskoj Mitrovici, Cetinju i Sarajevu.[3] U trenutku kada je Kraljevina Italija okupirala Crnu Goru 1941. godine radila je kao učiteljica u Vrulji, blizu Pljevalja.
Drugi svjetski rat
Nakon okupacije Jugoslavije, pridružuje se partizanskom pokretu. Ratni put započinje kao dio bataljuna "Jovan Tomašević", a zatim u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi.[3] Tijekom borbi u Bosni izgubila je brata Duška, kojeg su ubili četnici[5]. Stana je bila prva žena koja je postavljena na funkciju političkog komesara, a potom je preuzela ključne političke uloge unutar KPJ i SKOJ-a na području Cetinja, Boke Kotorske i Crne Gore. Aktivno je radila na organiziranju omladine i njenom uključivanju u Narodnooslobodilačku borbu, kao i na organiziranju Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ)[6][7].
Bila je vijećnica Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) i delegatkinja na Drugom kongresu USAOJ-a, u svibnju 1944. u Drvaru, koji je simbolično i otvorila.[8] Tijekom boravka u Drvaru, tadašnjem centru oslobođenog teritorija Jugoslavije, Stana je prisustvovala prijemu u stožeru britanske vojne misije pri NOVJ-u, koji je priredio Randolph Churchill, sin britanskog premijera Winstona Churchilla. Tom prilikom ju je fotografirao ratni fotograf John Talbot.Njezina fotografija se proširila kroz svjetskim tiskom, pretvorivši Stanu u jedan od prepoznatljivih simbola jugoslovenskog antifašističkog otpora. Njezin je lik korišten na letcima kojima se poticao otpor u okupiranoj Europi, a poslužio je i norveškom slikaru Arneu Taraldsenu kao inspiracija za propagandni materijal tamošnjeg pokreta otpora.[1][9]. Upravo u svibnju 1944., tijekom njemačkog desanta na Drvar, Stanin je bataljun odigrao ključnu ulogu u obrani Josipa Broza Tita.”
Dva puta je ranjavana u borbama, zbog čega je kraj rata provela u bolnici u Beogradu. Na liječenju joj je, propustom osoblja, transfuzijom ubrizgana krv zaraženog donatora, što je uzrokovalo trajne i teške zdravstvene posljedice.[1] Rat je završila s činom pukovnice i nizom visokih odlikovanja.[3]
Razdoblje SFRJ-a
Nakon oporavka, postala je članica Biroa Centralnog komiteta SKOJ-a, a potom i Narodne omladine Jugoslavije. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1954. godine,[3] nakon čega su uslijedile brojne važne društveno-političke dužnosti. Od 1949. do 1958. bila je načelnica za školstvo u Agitpropu CK KPJ, a od 1958. do 1963. pomoćnica saveznog sekretara za rad i radne odnose, Mome Markovića.[1][6].
Na prijedlog predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita 1963. godine prelazi u diplomatsku službu kao prva žena veleposlanica u povijesti Jugoslavije. Predstavljala je zemlju u Norveškoj i na Islandu (1963. – 1967.)[4], te je bila tek treća žena veleposlanica ikada akreditirana u Norveškoj.[10] U Norveškoj je upoznala i udala se za filmaša Eugena Arnesena, koji ju je prvi put vidio na propagandnom plakatu koji je tijekom rata zrakoplovom dopremljen u Norvešku.[9] Zahvaljujući svojem međunarodnom ugledu, 1973. godine je bila članica skupine koja je vodila kampanju za dodjelu Nobelove nagrade za mir Titu[1].
Od 1974. do 1978. obnašala je dužnost veleposlanice u Danskoj. Po povratku u zemlju, izabrana je za predsjednicu Saveznog vijeća Skupštine SFRJ. Također je bila članica Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore te predsjednica Komisije za njegovanje revolucionarnih tradicija pri Saveznom odboru SSRNJ-a.
Nakon smrti Josipa Broza Tita, obnašala je dužnost predsjednice Odbora Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRNJ) za obilježavanje Titove ostavštine.[11]
Tomašević je preminula od raka 1983. u Beogradu, ubrzo nakon odlaska u mirovinu s dužnosti predsjednice Saveznog vijeća jugoslavenske skupštine. U tom je trenutku bila najviše rangirana žena u državi.[12][3]
Odlikovana je Partizanskom spomenicom 1941. te drugim stranim i jugoslavenskim odlikovanjima, uključujući Orden bratstva i jedinstva prvog reda.[3]
Izvori
Vanjske poveznice
- • Nepoznat parametar:
issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - • Nepoznat parametar:
web-site
Stana Tomašević
- Mustafa Begtić (1961) Formation professionnelle des cadres en Yougoslavie. https://books.google.com/books?id=2LpUHQAACAAJ.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Stana Tomašević-Arnesen. www.muzejzena.me 0. Pristupljeno 2026-05-05.
- ↑ • Parametar
typenije dopušten u klasinews
• Parametartitlenije dopušten u klasinews
• Parametaraccess-datenije dopušten u klasinews
• Parametarworknije dopušten u klasinews
• Parametarurlnije dopušten u klasinews
• Parametarlanguagenije dopušten u klasinews - ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 United Nations Development Programme. https://www.undp.org/montenegro/publications/women-montenegro.
- ↑ 4,0 4,1
• Parametar
access-datenije dopušten u klasibook
• Parametararchive-datenije dopušten u klasibook
• Parametarurl-statusnije dopušten u klasibook
• Parametararchive-urlnije dopušten u klasibook - ↑
• Parametar
access-datenije dopušten u klasibook
• Parametarurl-statusnije dopušten u klasibook
• Parametararchive-urlnije dopušten u klasibook
• Parametararchive-datenije dopušten u klasibook - ↑ 6,0 6,1 Rajović, Radošin (1970) Jugoslovenski savremenici. Ko je ko u Jugoslaviji.
- ↑ Marjanović, Jovan (1980) Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945. I-II.
- ↑ Stana Tomašević, heroina NOB-a: Životna priča prve žene koja je postala ambasador SFRJ (1963). Pristupljeno 2026-05-05.
- ↑ 9,0 9,1
• Parametar
archive-datenije dopušten u klasibook
• Parametarurl-statusnije dopušten u klasibook
• Parametararchive-urlnije dopušten u klasibook
• Parametaraccess-datenije dopušten u klasibook - ↑ https://www.google.co.uk/books/edition/News_of_Norway/OmKzvMljQIQC?hl=en&gbpv=1&dq=Stana+Toma%C5%A1evi%C4%87&pg=PA140&printsec=frontcover.
- ↑ Spaskovska, Ljubica. https://www.google.co.uk/books/edition/The_last_Yugoslav_generation/tm65DwAAQBAJ?hl=en&gbpv=1&dq=Stana+Toma%C5%A1evi%C4%87&pg=PT133&printsec=frontcover.
- ↑ Tomasevic, Bato (2008) Life And Death In The Balkans.