Srpanjske žrtve
Srpanjske žrtve je naziv za žrtve pokolja koji se zbio 29. srpnja 1845. godine u Zagrebu prilikom protumađaronskih prosvjeda.
Povijest
Na pripremama skupštine zagrebačke županije 1845. godine krivotvoreni su potpisi, kako bi bilo više mađarona a manje narodnjaka. Kraljevom naredbom popis plemića za skupštinu napravljen je prema onim iz 1835. godine, što je također išlo na ruku mađaronima. Skupština je počela s radom 28. srpnja, dan kasnije, 29. srpnja 1845. na Trgu svetog Marka u Zagrebu oko 19 sati časnik je ranio Mirka Bogovića, potom su vojnici zapucali na zapovijed pukovnika.[1] Poginulo je 13 ljudi te ranjeno 27 ljudi. Prvi hitac ispaljen je iz kuće mađaronskog odvjetnika Tadije Ferića koja se nalazila na kutu Trga svetog Marka i Mletačke ulice.
Na pogrebu srpanjskih žrtava se okupilo mnoštvo naroda te su demonstrirali odlučnost u borbi protiv mađarskog hegemonizma u Hrvatskoj. Žrtve su pokopane na Jurjevskom groblju, a potom premještene na Mirogoj.
Sličan događaj zbio se 22. svibnja 1897. godine u Bošnjacima, kad je na dan izbora za Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije ubijeno osam, a ranjeno osamdeset osoba od protuhrvatski raspoloženog režima. Događaj je poznat kao Krvavi izbori u Bošnjacima.
Izvori
- ↑ Hrvatski narodni preporod, Zora, Matica hrvatska, Zagreb, 1965., str. 57
Nedovršeni članak Srpanjske žrtve koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.