Mirko Bogović

Mirko Bogović

Mirko Bogović (Varaždin, 2. veljače 1816. – Zagreb, 4. svibnja 1893.), hrvatski pjesnik i političar.

Životopis

Rođen u Varaždinu, osnovnu školu završio u Križevcima, gimnaziju u Varaždinu. Posvećuje se vojnom pozivu, ali 1840. godine napušta vojsku i studira filozofiju i pravo.

Pisao je lirske pjesme ljubavnog, političkog i domoljubnog sadržaja ("Ljubice" 1844., "Smilje i kovilje" 1847., "Domorodni glasi"); satiričar ("Strelice"). Uredio 9. godište "Kola" (1854.) i prvo "Nevena" (1852.).

Za Bachova apsolutizma središnja književna osobnost u Hrvatskoj; jedan je od osnivača hrvatske novele ("Pripovijesti") i plodan dramatičar s političkom i socijalnom tendencijom ("Frankopan", "Matija Gubec", "Stjepan, posljednji kralj bosanski", "Šilo za ognjilo"). Pisao anakreontske pjesme ("Vinjage").

Djela

Grob Mirka Bogovića na zagrebačkom Mirogoju.

• Ljubice, 1844.
• Smilje i kovilje, 1847.
• Domorodni glasi
• Strelice
• Kola, 1854.
• Nevena, 1852.
• Matija Gubec
• Vinjage

Drame:

• Matija Gubec
• Stjepan posljednji kralj Bosanski

Pripovijesti:

• Crnogorska osveta
• Grad Gotalovec
• Vidov-dan na Lobor-gradu
• Slava i ljubav
• Šilo za ognjilo
• Krvavi most u Zagrebu
• Ubojstvo na Greben-gradu