Schizocodon ilicifolius
| Schizocodon ilicifolius | |
|---|---|
| S. ilicifolius S. ilicifolius | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Asteranae |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Diapensiaceae |
| Rod: | Schizocodon |
| Vrsta: | S. ilicifolius |
| Dvojno ime | |
| Schizocodon ilicifolius Maxim. | |
Schizocodon ilicifolius Maxim., je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Diapensiaceae, prirodno rasprostranjena u Japanu. Raste u planinskim područjima, na stjenovitim obroncima, među kamenjem te na otvorenim i djelomično zasjenjenim mjestima. Prepoznatljiva je po niskom rastu, kožastim i sjajnim listovima nazubljenih rubova te nježnim bijelim, ružičastim ili crvenkastim cvjetovima s duboko resastim režnjevima vjenčića. Biljka razvija puzajući podanak, iz kojeg nastaju skupine listova i tanki cvjetni izdanci. Cvjeta uglavnom u proljeće i početkom ljeta, ovisno o području i nadmorskoj visini. Vrstu je 1868. opisao ruski botaničar Carl Johann Maximowicz, a u njezinu se današnjem opsegu razlikuje nekoliko zemljopisnih i morfoloških varijeteta. [1]
Opis
Schizocodon ilicifolius niska je višegodišnja biljka s tankim, puzajućim podankom, koja stvara male busenaste ili jastučaste skupine. Tipični primjerci dosežu visinu od oko 2 do 5 cm, dok su pojedini varijeteti znatno veći, s cvjetnim izdancima visokima do 20 cm.[2]
Listovi su jednostavni, skupljeni pri osnovi, s dugim peteljkama. Plojke su jajaste do gotovo okrugle, često sa srcolikom osnovom, kožaste i sjajne na gornjoj površini. Rub je nazubljen, a zupci su šiljasti i katkad završavaju sitnim bodljastim vrhom. Tipični varijetet ima od jednog do pet parova izraženih zubaca, dok ih pojedini drugi varijeteti mogu imati znatno više. Listovi na hladnoći često poprimaju crvenkastu ili purpurnu boju.
Cvjetne stapke izrastaju iz središta lisnih skupina, a na vrhu obično nose nekoliko cvjetova, najčešće od dva do sedam. Cvjetovi su dvospolni, peterodijelni, bijeli, blijedoružičasti ili izrazitije crvenkasti. Vjenčić je cjevasto-ljevkast ili zvonast, dug približno 1,5–2 cm, a razdijeljen je na pet režnjeva čiji su rubovi duboko i nepravilno resasti, što cvjetovima daje osobit čipkast izgled.
Čaška ima pet lapova. Prašnika je pet, a uz njih su razvijeni i sitni zakržljali prašnici, odnosno staminodiji. Plodnica je nadrasla, a plod je malen, gotovo kuglast tobolac koji sadrži brojne sitne sjemenke. Vrijeme cvjetanja uglavnom obuhvaća razdoblje od travnja do srpnja, s razlikama među staništima i varijetetima. [3]
Sistematika i povijest
Vrstu je 1868. opisao Carl Johann Maximowicz u časopisu Bulletin de l'Académie Impériale des Sciences de Saint-Pétersbourg, treća serija, svezak 12, stranica 71. Izvorno ju je svrstao u rod Schizocodon, koji su Siebold i Zuccarini ustanovili 1843. godine. [4]
Tijekom kasnijih taksonomskih obrada vrsta je premještana u rod Shortia, a dio autora smatrao ju je varijetetom vrste Schizocodon soldanelloides. Takva su različita tumačenja posljedica velike morfološke sličnosti japanskih predstavnika ovih rodova, osobito u građi listova i cvjetova.
U današnjoj klasifikaciji Kew prihvaća Schizocodon ilicifolius kao zasebnu vrstu. Rod Schizocodon obuhvaća tri prihvaćene vrste, dvije japanske i jednu kinesku, dok se unutar same vrste S. ilicifolius priznaje šest nižih taksona. [1]
Rasprostranjenost i staništa
Vrsta je endemična za Japan, gdje raste na Honshuu i Yakushimi. Pojedini varijeteti nastanjuju različite planinske sustave i geografska područja, od sjevernoga i središnjega Honshua do južnih dijelova japanskog otočja.[1]
Tipični primjerci rastu na planinskim travnjacima, stjenovitim padinama, liticama i među kamenjem, dok se drugi varijeteti pojavljuju u šumama, na sjenovitim stijenama i u planinskom grmlju. Biljke su prilagođene plitkom tlu, a puzajući podanci omogućuju im širenje na kamenitim površinama.
Neke su lokalne populacije ugrožene gaženjem, sakupljanjem biljaka i promjenama njihovih staništa. U prefekturi Iwate vrsta je uvrštena na regionalni popis ugroženih biljaka, dok se u drugim dijelovima Japana procjenjuje zasebno na lokalnoj razini. [3]
Varijeteti i forme
Prema Kewu prihvaćeno je šest nižih taksona, među kojima je pet varijeteta i jedna forma. [1]
- Schizocodon ilicifolius f. akaishi-alpinus T.Yamaz. – planinski oblik s malenim listovima i malobrojnim cvjetovima, opisan iz Japana.
- Schizocodon ilicifolius var. australis T.Yamaz. – crvenkastih do ružičastih cvjetova; rasprostranjen u planinama jugoistočnog Honshua.
- Schizocodon ilicifolius var. ilicifolius – tipični varijetet, sjeverni Honshu.
- Schizocodon ilicifolius var. intercedens (Ohwi) T.Yamaz. – ima veće listove s brojnijim zupcima, a raste u planinskim šumama središnjeg Japana.
- Schizocodon ilicifolius var. minimus (Makino) T.Yamaz. – malen varijetet s otoka Yakushima.
- Schizocodon ilicifolius var. nankaiensis T.Yamaz. – raste na stjenovitim šumskim staništima središnjeg i južnijeg Honshua.
Ime
Znanstveni epitet ilicifolius potječe od latinskoga Ilex, odnosno božikovina, i folium, list. Znači „s listovima nalik božikovini”, a odnosi se na čvrste, sjajne listove šiljasto nazubljenih rubova.
Japanski naziv ヒメイワカガミ (hime-iwakagami) sastoji se od riječi hime, u značenju malen ili nježan, iwa (岩), stijena, i kagami (鏡), ogledalo. Naziv možemo približno prevesti kao „malo kameno ogledalo”, pri čemu se ogledalo odnosi na sjajnu površinu listova. Naziv ヤマイワカガミ (山岩鏡), „planinsko kameno ogledalo”, koristi za var. intercedens.[5]
Sinonimi
Kew navodi tri homotipska sinonima:[1]
- Schizocodon soldanelloides var. ilicifolius (Maxim.) Makino (1898.)
- Shortia ilicifolia (Maxim.) H.L.Li (1943.)
- Shortia soldanelloides var. ilicifolius (Maxim.) Makino (1907.)
Sva su tri imena utemeljena na istom izvornom taksonu koji je Maximowicz opisao 1868. godine.
Literatura
- Maximowicz, C. J. (1868). Schizocodon ilicifolius. Bulletin de l'Académie Impériale des Sciences de Saint-Pétersbourg, sér. 3, 12: 71. IPNI.
- Iwatsuki, K., Yamazaki, T., Boufford, D. E. i Ohba, H. (ur.) (1993). Flora of Japan, IIIa. Kodansha, Tokyo.
- Plants of the World Online – Schizocodon ilicifolius.
- Iwate Prefecture – regionalni botanički opis i zaštita.
- Flora of Mikawa – pregled japanskih varijeteta.