Sakristija (lat. sacer - "svet", slat. sacristia - "nusprostorija uz crkvu")[1] je sporedna crkvena prostorija, u kojoj se čuva sve što je potrebno za Svetu misu, poput liturgijske odjeće i sakralnih predmeta (liturgijsko posuđe, posvećeno posuđe (vasa sacra) i vasa non sacra: kalež, hostija, tanjurići, svijećnjaci, svijeće, liturgijske knjige i dr.). Sakristija posebice služi kao mjesto gdje se klerici; svećenici, đakoni i ministranti presvlače prije i poslije bogoslužja. O sakristiji se uglavnom brine laička osoba koja pomaže u crkvi i na drugim poslovima, poput zvonjenja. Ponekad se u katoličkim crkvama može naći i druga sakristija koja je namijenjena sa ministrante.
Sakristija je opremljena ormarima u kojima se čuva liturgijska odjeća i ostala oprema. Trezori u kojima se pohranjuju vrijedno liturgijsko posuđe, sudoper i stolovi su također čest dio sakristijske opreme. Ponekad se na sakristiju nastavlja skladište u kojom se čuvaju rijetko korišteni rekviziti a u većim crkvama to može biti posebna prostorija.
Razvila se u 10. stoljeću zapadnoj Crkvi iz pastoforija. Sakristija je nastala ujedinjenjem tih dviju prostorija prothesisa i dijakonikona.[1]
Za održavanje sakristije i ostalih crkvenih prostora skrbi se sakristan.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Sakristija, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 517
- ↑ Hrvatski jezični portal sakristan (pristupljeno 29. travnja 2017.)
