Roberto Bettega

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Roberto Bettega
Država Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
Osobni podatci
Puno ime Roberto Bettega
Nadimak Bobby gol, Bijelo pero
Rođenje 27. prosinca 1950.
Položaj napadač
Mlađi uzrasti
1961. – 1969. Juventus
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1969. – 1970.
1970. – 1983.
1983. – 1984. 		Varese
Juventus
Toronto Blizzard 		0030 00(13)
0326 0(129)
0048 00(11)
Reprezentativna karijera
1971. – 1972.
1971. – 1974.
1975. – 1983. 		Italija
Italija
Italija 		0002 000(0)
0004 000(3)
0042 00(19)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Roberto Bettega (Torino, 27. prosinca 1950.) bivši je talijanski nogometaš i sportski djelatnik koji je igrao na poziciji napadača.

Gotovo cijelu karijeru proveo je u Juventusu, u čiju je omladinsku školu ušao početkom 1960-ih.[1] U trinaest profesionalnih sezona s torinskim klubom osvojio je sedam naslova prvaka Italije, jedan Kup UEFA i jednu Coppa Italiju. Bio je najbolji strijelac Serie A u sezoni 1979./80. Odigrao je jednu sezonu za Varese čiji je bio najbolji strijelac Serie B u sezoni 1969./70.. Karijeru je završio u kanadskom Toronto Blizzardu.

Za talijansku reprezentaciju nastupio je 42 puta od 1975. do 1983. i postigao 19 pogodaka. Bio je član reprezentacije koja je osvojila četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu 1978. i Europskom prvenstvu 1980..

Nakon završetka igračke karijere radio je kao televizijski komentator i sportski djelatnik. Od 1994. do 2006. bio je dopredsjednik Juventusa, a od 2009. do 2010. i zamjenik glavnog direktora kluba.

Tijekom karijere nosio je nadimke Bobby gol, zbog svoje golgeterske učinkovitosti, i Bijelo pero, zbog prerano posijedjele kose.[1] Po odluci Francisca Ocampa, predsjednika Tacuaryja, po njemu je od 2002. do 2015. nosio ime stadion Estadio Roberto Bettega u Asunciónu, u Paragvaju.[2][3]

Igračke osobine

Datoteka:1971–72 Serie A - AC Milan v Juventus - Bettega's back-heel goal.jpg
Jedan od najpoznatijih Betteginih pogodaka, petom protiv Milana na San Siru u sezoni 1971./72.

Bettega je smatran vrlo modernim napadačem za svoje vrijeme, kao i jednim od vođa momčadi, sposoban i završavati akcije i stvarati prilike za suigrače. Bio je obonog,[4] atletski građen, s izraženim instinktom, individualnom tehnikom i pregledom igre, a posebno se isticao igrom glavom.[5] Posebno je ostao upamćen njegov pogodak glavom protiv Engleske u Rimu 17. studenoga 1976., kojim je postavio konačnih 2:0 i pomogao Italiji da se plasira na Svjetsko prvenstvo 1978..

Opisivan je kao jedan od najsvestranijih talijanskih napadača svih vremena, dijelom i zbog odlučnosti i profesionalizma koji su ga pratili tijekom cijele karijere.[4]

Premda se afirmirao kao klasični napadač, razvoj njegove karijere usporio je početni oblik tuberkuloze koji ga je pogodio u sezoni 1971./72.[5] Giampiero Mughini napisao je kako ga je upravo ta bolest spriječila da postane najveći nogometaš moderne ere.[6] Kasnije je počeo igrati dublje, najprije kao centarfor koji sudjeluje u izgradnji napada,[5] a pred kraj karijere i kao ofenzivni vezni.

Posebno se isticala njegova sposobnost postizanja velikog broja pogodaka bez oslanjanja na jedanaesterce: tijekom cijele karijere izveo je samo šest kaznenih udaraca i svih šest pretvorio u pogodak.[7]

Karijera

Klupska karijera

Juventus i Varese

Datoteka:Varese 1969-70.jpg
Mladi Bettega (stoji, drugi zdesna) u dresu Varesea u sezoni 1969./70..

Rođen je u Torinu u obitelji doseljenoj iz Veneta, iz mjesta Villabruna, a otac mu je radio u FIAT-u.[8] Kao dječak ušao je u omladinski pogon Juventusa i prošao sve mlađe kategorije kluba.[9][10] Ondje je sazrijevao pod vodstvom legendarnog trenera omladinske škole Marija Pedralea, koji ga je u ranim danima uspoređivao s Johnom Charlesom.[11]

U ljeto 1969., pred svoju prvu profesionalnu sezonu, Juventus ga je poslao na posudbu u Serie B kod Varesea, kako ne bi prerano izgorio prelaskom u prvu momčad torinskog kluba. Trener Nils Liedholm uočio ga je na jednoj utakmici omladinskih momčadi dvaju klubova i zatražio njegovo dovođenje.

Odmah je postao standardni prvotimac, a u jedinoj sezoni u crveno-bijelom dresu profilirao se kao najveće otkriće druge lige. Pomogao je Vareseu do osvajanja prvoga mjesta i plasmana u Serie A, a s 13 pogodaka bio je, sa suigračem Ariedom Braidom i Aquilinom Bonfantijem, najbolji strijelac prvenstva.

Povratak u Juventus

1970. – 1976.

U Juventus se vratio u sezoni 1970./71. i ondje ostao sve do 1983. godine. Ukupno je za crno-bijele odigrao 481 utakmicu i postigao 178 pogodaka, čime se svrstao među najbolje strijelce u povijesti kluba.

U Serie A debitirao je 27. rujna 1970. na gostovanju kod Catanije i odmah postigao pobjednički pogodak. U nastavku sezone odigrao je 42 utakmice u svim natjecanjima i zabio 21 pogodak. Juventus je te godine stigao do finala posljednjeg izdanja Kupa velesajamskih gradova, ali je poražen od Leeds Uniteda zahvaljujući pravilu gola u gostima, nakon 2:2 u Torinu i 1:1 u uzvratu, u kojem je Bettega u prvoj utakmici zabio za 1:0.[12]

Odlično je otvorio sezonu 1971./72., osobito se istaknuvši protiv Milana u četvrtom kolu, kada je zabio glavom i zatim petom nakon asistencije Anastasija, u potezu koji je ostao legendaran.[13] Nakon 10 pogodaka u 14 utakmica morao je stati zbog početnog oblika tuberkuloze, a na teren se vratio tek početkom sljedeće sezone. Pomogao je Juventusu do drugog uzastopnog naslova prvaka i do plasmana u prvo finale Kupa prvaka u povijesti kluba, u kojem je 30. svibnja 1973. poražen od Ajaxa.[14]

Iako je u sljedeće dvije sezone zabijao rjeđe, u lipnju 1975. debitirao je za A reprezentaciju. U sezoni 1975./76. ponovno je prebacio deset pogodaka, ali je Juventus izgubio naslov od gradskog rivala Torina nakon što je prokockao veliku bodovnu prednost.

1976. – 1981.

Dolaskom Giovannija Trapattonija na klupu 1976. počeo je novi pobjednički ciklus Juventusa. Klub je osvojio naslov s rekordnim brojem bodova, a Bettega je odigrao svaku utakmicu i zabio 17 pogodaka u prvenstvu te još 5 u Kupu UEFA, prvom europskom trofeju u povijesti Juventusa. U dvoboju s Athleticom Bilbao u finalu upravo je njegov pogodak glavom u uzvratu na San Mamésu, nakon centaršuta Marca Tardellija, bio presudan da trofej ode u Torino zbog više postignutih pogodaka u gostima.[15]

Juventus je naslov obranio i u sezoni 1977./78., a Bettega je potom sjajno odigrao na Svjetskom prvenstvu 1978. Tijekom 1977. i 1978. završavao je na četvrtom mjestu u izboru za Zlatnu loptu.[5]

U sljedeće dvije sezone Juventus je gubio prvenstvo od Milana i Intera, ali je osvojio Coppa Italiju 1978./79. pobjedom 2:1 nakon produžetaka protiv Palerma u Napulju, iako je Bettega u finalu zbog ozljede rebara morao izaći iz igre.[16]

U sezoni 1979./80. Trapattoni mu je povjerio dres s brojem 9 i pomaknuo ga u središte napada. U toj ulozi zabio je 16 ligaških pogodaka i prvi i jedini put u karijeri postao najbolji strijelac Serie A.[7]

1981. – 1983.

Sezonu 1981./82. počeo je dobro, ali je 4. studenoga 1981. u uzvratnoj utakmici osmine finala Kupa prvaka protiv Anderlechta teško ozlijedio ligamente koljena nakon sudara s vratarom Jackyjem Munaronom. Juventus je ispao, a Bettega je praktički propustio ostatak sezone zbog kompliciranog oporavka.[17] Iako je Juventus te sezone osvojio naslov, Bettega zbog fizičkog stanja nije mogao otići na Svjetsko prvenstvo 1982.[18]

U sezoni 1982./83. više nije bio neupitni prvotimac. Glavni centarfor postao je Paolo Rossi, a Bettega se izmjenjivao i s mlađim Domenicom Marocchinom. Ipak, 10. travnja 1983. postigao je 3000. pogodak Juventusa u povijesti Serie A u pobjedi 5:0 nad Ascolijem.[19]

U polufinalu Kupa prvaka protiv kluba Widzew Łódź zabio je za 2:0 u prvoj utakmici, a posljednju je utakmicu za Juventus odigrao u finalu u Ateni protiv Hamburga, nakon čega je već u svibnju 1983. napustio klub.[20]

Toronto Blizzard

U lipnju 1983. prešao je u kanadski Toronto Blizzard, koji je nastupao u NASL-u.[21] Za klub je igrao dvije sezone i oba puta stigao do finala doigravanja, tzv. Soccer Bowla, no Toronto je oba puta poražen, najprije od Tulsa Roughnecksa 1983., a zatim od Chicago Stinga 1984.

U jesen 1984. privremeno se vratio u Italiju jer je NASL bio u teškoj financijskoj situaciji, a istodobno je ispitivao mogućnost kratkotrajnog povratka u Serie A, osobito u Udinese.[22] No početkom studenoga teško je stradao u prometnoj nesreći na autocesti Torino – Milano i nekoliko dana proveo na intenzivnoj njezi. Iako je u prvi mah planirao nastavak karijere, nesreća i propast NASL-a označili su završetak njegova igranja.[23]

Reprezentacija

Mlađe reprezentacije

Prvi nastup u dresu s nacionalnim grbom upisao je 1970. za talijansku reprezentaciju do 23 godine, 1. studenoga u Vareseu protiv vršnjaka iz Austrije, u pobjedi 3:1, pri čemu je postigao i pogodak za 2:1.[24] Nekoliko mjeseci kasnije debitirao je i za reprezentaciju do 21 godine, 5. svibnja 1971. u Trstu protiv Nizozemske, u pobjedi 5:2.[25]

A reprezentacija

Datoteka:Italia, 1976, Bearzot, Tardelli e Bettega.jpg
Bettega u reprezentaciji 1976., slavi s Tardellijem i izbornikom Bearzotom pobjedu protiv Engleske u Rimu.

Za A reprezentaciju Italije debitirao je 5. lipnja 1975. protiv Finske u Helsinkiju, u kvalifikacijskoj utakmici za Euro 1976.[26] Prve pogotke za reprezentaciju postigao je točno godinu dana poslije, 5. lipnja 1976., kada je nakon ulaska s klupe zabio dva pogotka u prijateljskoj pobjedi 4:2 nad Rumunjskom.[27]

Od 1976. igrao je redovito i preuzeo dio tereta u napadu nakon ere Gigija Rive. U kvalifikacijama za Mundijal 1978. postigao je 9 pogodaka u 6 utakmica, među njima i četiri gola u pobjedi 6:1 protiv Finske, što je i dalje posljednja četvorka nekog igrača za talijansku A reprezentaciju.[28]

Vrhunac reprezentativne karijere dosegnuo je na Svjetskom prvenstvu u Argentini. U prvoj grupnoj fazi zabio je protiv Mađarske, a potom je u susretu protiv domaćina Argentine postigao pogodak kojim je Italija pobijedila buduće svjetske prvake. Italija je turnir završila na četvrtom mjestu, a Bettega je zbog odličnih nastupa uvršten u idealnu momčad prvenstva.[29]

Dvije godine kasnije nastupio je i na Europskom prvenstvu 1980. u Italiji, gdje su domaćini ponovno završili četvrti. Bio je standardni član prve postave, ali nije postigao pogodak.

U kvalifikacijama za Mundijal 1982. 17. listopada 1981. zabio je za 1:1 na gostovanju kod Jugoslavije u Beogradu, ali je zbog teške ozljede koljena propustio završni turnir u Španjolskoj, koji je Italija kasnije osvojila.[18]

Posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 16. travnja 1983. u Bukureštu protiv Rumunjske u kvalifikacijama za Euro 1984. Ukupno je za Italiju upisao 42 nastupa i 19 pogodaka.

Sportski djelatnik

Već nakon kraja igračke karijere spominjalo se kako bi mogao dobiti rukovodeću ulogu u Juventusu, no to se nije odmah ostvarilo zbog nesuglasica s tadašnjim predsjednikom Bonipertijem.[10]

Tek početkom 1994. Umberto Agnelli ga je vratio u Torino, najprije kao izvršnog direktora uz Bonipertija, a zatim kao dopredsjednika s vrlo širokim ovlastima, praktički kao njegova nasljednika u vrhu kluba.[30][31] S Lucianom Moggijem i Antonijom Giraudom činio je tzv. Triadu, upravljačku jezgru koja je obilježila jedno od najtrofejnijih razdoblja u povijesti Juventusa.[32] U tom je razdoblju imao nešto povučeniju operativnu ulogu, ali je bio važna veza između uprave i momčadi te je sudjelovao i u dovođenju velikih pojačanja poput Zinedinea Zidanea.[10]

Godine 2004. izabran je i za predsjednika organizacije G-14, naslijedivši Florentina Péreza.[33]

Nakon izbijanja skandala u talijanskom nogometu 2006. dio uprave Juventusa bio je zahvaćen istragama, ali Bettega iz njih nije izašao kao optuženik.[9][34] Ipak je napustio mjesto dopredsjednika i člana uprave, a u sezoni 2006./07. ostao je u klubu kao savjetnik za tržište igrača.[35] Nakon što je oslobođen optužbi za lažno financijsko izvješćivanje,[36] Dana 23. prosinca 2009. vratio se u klub kao zamjenik glavnog direktora zadužen za sportski sektor, no druga epizoda potrajala je samo pet mjeseci i završila je 31. svibnja 2010., kada ga je zamijenio Giuseppe Marotta.[35]

Nakon igračke karijere

Osim nogometa, nakon završetka karijere bavio se i poduzetništvom, upravljao tvornicom ambalaže i držao restoran McDonald's na trgu Piazza Castello u Torinu.[10]

Na televiziji je tijekom 1980-ih i 1990-ih radio kao sportski komentator na mrežama Fininvesta. Godine 1985. komentirao je finale Interkontinentalnog kupa između Juventusa i Argentinos Juniorsa s novinarom Giuseppeom Albertinijem, što je bio jedan od prvih primjera u Italiji da prijenos nogometne utakmice komentira i bivši igrač ili trener. Kasnije je surađivao i s Nandom Martellinijem, vodio emisiju Caccia al 13 te radio s Tele Capodistrijom.[37][38]

Statistika

Nastupi i pogoci u klubovima

Sezona Klub Liga Nacionalni kupovi Europski kupovi Ostala natjecanja Ukupno
Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Nastupi Pogoci
1969./70. Varese Serie B 30 13 Coppa Italia 3 0 – – – – – – 33 13
1970./71. Juventus Serie A 28 13 Coppa Italia 3 2 KVG 11 6 Trofeo Armando Picchi 4 1 46 22
1971./72. Serie A 14 10 Coppa Italia 4 1 Kup UEFA 5 4 – – – 23 15
1972./73. Serie A 27 8 Coppa Italia 9 1 Kup prvaka 7 2 – – – 43 11
1973./74. Serie A 24 8 Coppa Italia 5 2 Kup prvaka 2 0 Interkontinentalni kup 1973. 1 0 32 10
1974./75. Serie A 27 6 Coppa Italia 10 3 Kup UEFA 10 1 – – – 47 10
1975./76. Serie A 29 15 Coppa Italia 3 2 Kup prvaka 4 1 – – – 36 18
1976./77. Serie A 30 17 Coppa Italia 4 1 Kup UEFA 12 5 – – – 46 23
1977./78. Serie A 30 11 Coppa Italia 4 2 Kup prvaka 7 2 – – – 41 15
1978./79. Serie A 30 9 Coppa Italia 9 2 Kup prvaka 2 0 – – – 41 11
1979./80. Serie A 28 16 Coppa Italia 4 0 Kup pobjednika kupova 8 1 – – – 40 17
1980./81. Serie A 25 5 Coppa Italia 8 3 Kup UEFA 4 3 Torneo di Capodanno 4 0 41 11
1981./82. Serie A 7 5 Coppa Italia 4 2 Kup prvaka 3 1 – – – 14 8
1982./83. Serie A 27 6 Coppa Italia 7 1 Kup prvaka 6 1 – – – 40 8
Ukupno za Juventus 326 129 74 22 81 27 9 1 490 179
1983. Toronto Blizzard NASL 21 2 – – – – – – – – – 21 2
1984. NASL 27 9 – – – – – – – – – 27 9
Ukupno za Toronto Blizzard 48 11 – – – – – – 48 11
Ukupno u karijeri 404 153 77 22 81 27 9 1 571 203

Reprezentacija

Rekordi

Priznanja

Individualna

Datoteka:Bettega awarded as 1969–70 Serie B top scorer.jpg
Bettega (u sredini) prima priznanje za najboljeg strijelca Serie B 1969./70.

Klupska

Varese
Juventus

Odlikovanja

Bilješke

  1. ↑ 1,0 1,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  2. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  3. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  4. ↑ 4,0 4,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  6. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  7. ↑ 7,0 7,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  8. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  9. ↑ 9,0 9,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  11. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  12. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  13. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  14. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  15. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  16. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  17. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  18. ↑ 18,0 18,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  19. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  20. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  21. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  22. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  23. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  24. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  25. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  26. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  27. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  28. ↑ 28,0 28,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  29. ↑ 29,0 29,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  30. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  31. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  32. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  33. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  34. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  35. ↑ 35,0 35,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  36. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  37. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  38. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Bibliografija

Knjige
  • Enzo Sasso, Il centravanti, Edizioni Mediterranee, 1987.
  • Roberto Beccantini, Dizionario del calcio: campioni, squadre, nazionali, tecnici, albi d'oro, record, Biblioteca universale Rizzoli, 1990.
  • Arrigo Beltrami (ur.), Almanacco illustrato del calcio 1991, Panini, Modena, 1990.
  • Giampiero Mughini, Il grande disordine: i nostri indimenticabili anni Settanta, Mondadori, 1998.
Videografija
  • Manuela Romano (ur.), Roberto Saoncella, La grande storia della Juventus – 1966-1975 "Da Herrera a Parola", RCS Quotidiani / RAI Trade / LaPresse Group, 2005.

Vanjske poveznice

v •  • u
Najbolji strijelci Serie A
1924.: Schönfeld | 1925.: Magnozzi | 1926.: Hirzer | 1927.: Powolny | 1928.: Libonatti | 1929.: Rossetti | 1930.: Meazza | 1931.: Volk | 1932.: Petrone / Schiavio | 1933.: Borel | 1934.: Borel | 1935.: Guaita | 1936 Meazza | 1937.: Piola | 1938.: Meazza | 1939.: Boffi / Puricelli | 1940.: Boffi | 1941.: Puricelli | 1942.: Boffi | 1943.: Piola | 1946.: Castigliano | 1947.: V. Mazzola | 1948.: Boniperti | 1949.: Nyers | 1950.: Nordahl | 1951.: Nordahl | 1952.: Hansen | 1953.: Nordahl | 1954.: Nordahl | 1955.: Nordahl | 1956.: Pivatelli | 1957.: Da Costa | 1958.: Charles | 1959.: Angelillo | 1960.: Sívori | 1961.: Brighenti | 1962.: Altafini/Milani | 1963.: Nielsen/Manfredini | 1964.: Nielsen | 1965.: Orlando/S. Mazzola | 1966.: Vinício | 1967.: Riva | 1968.: Prati | 1969.: Riva | 1970.: Riva | 1971.: Boninsegna | 1972.: Boninsegna | 1973.: Pulici/Rivera/Savoldi | 1974.: Chinaglia | 1975.: Pulici | 1976.: Pulici | 1977.: Graziani | 1978.: Rossi | 1979.: Giordano | 1980.: Bettega | 1981.: Pruzzo | 1982.: Pruzzo | 1983.: Platini | 1984.: Platini | 1985.: Platini | 1986.: Pruzzo | 1987.: Virdis | 1988.: Maradona | 1989.: Serena | 1990.: van Basten | 1991.: Vialli | 1992.: van Basten | 1993.: Signori | 1994.: Signori | 1995.: Batistuta | 1996.: Signori/Protti | 1997.: Inzaghi | 1998.: Bierhoff | 1999.: Amoroso | 2000.: Ševčenko | 2001.: Crespo | 2002.: Trézéguet/Hübner | 2003.: Vieri | 2004.: Ševčenko | 2005.: Lucarelli | 2006.: Toni | 2007.: Totti | 2008.: Del Piero | 2009.: Ibrahimović | 2010.: Di Natale | 2011.: Di Natale | 2012.: Ibrahimović | 2013.: Cavani | 2014.: Immobile | 2015.: Toni/Icardi | 2016.: Higuaín | 2017.: Džeko | 2018.: Immobile/Icardi | 2019.: Quagliarella | 2020.: Immobile
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Roberto_Bettega&oldid=709522"