Riemannov teorem

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Teorem utvrđuje klasu integrabilnih funkcija i postojanje vrijednosti integrala na segmentu. Teorem je dokazao G.F.B. Riemann i obično se iskazuje u dvije tvrdnje:[1]

  1. Neprekidna funkcija na segmentu realnih brojeva je i integrabilna na tom segmentu.
  2. Za neprekidnu funkciju f na segmentu [a, b] realnih brojeva postoji točka c takva da:

Obrada nije uspjela. (MathML sa SVG ili PNG za rezervu (preporučljivo za moderne preglednike i alate za pristupačnost): Invalid response ("Math extension cannot connect to Restbase.") from server "https://wikimedia.org/api/rest_v1/":): {\displaystyle \int_{[a,b]}f(x)dx = f(c)(b - a)}

Broj f(c) se naziva srednja vrijednost na segmentu [a, b]. Dokaz teorema se oslanja na svojstva jednolike neprekidnosti funkcije.

Vidi još

Izvori

  1. Svetozar Kurepa: Matematička analiza 2 funkcije jedne varijable, Tehnička knjiga, Zagreb, 1971. (str. 42)