Rečica (Bjelorusija)
| Rečica | |
|---|---|
_plac.JPG) Središte Rečice | |
| Država |  Bjelorusija Bjelorusija |
| Regija | Gomelska oblast |
| Rajon | Rečički rajon |
| Osnovana | 1213. |
| Površina | |
| • Ukupna | 29,4 km² |
| Visina | 128 m |
| Koordinate | 52°22′N 30°24′E / 52.367°N 30.4°E |
| Stanovništvo (2025.) | |
| • Entitet | 64.733 |
| Vremenska zona | MSK (UTC+3) |
| Poštanski broj | 247500 |
| Pozivni broj | +375 2340 |
| Registarska oznaka | 3 |
| Stranica | službena stranica |
| Lua error in Modul:Interaktivna_karta at line 597: attempt to index field 'wikibase' (a nil value). | |
| Lua error in Modul:Location_map at line 525: Unable to find the specified location map definition: "Module:Location map/data/Bjelorusija" does not exist. | |
Rečica je grad u Gomelskoj oblasti u Bjelorusiji.[1] Sjedište je Rečičkog rajona. Grad se nalazi na rijeci Rečici, koja se ulijeva u Dnjepar. Godine 2020. imao je 66.400 stanovnika.[2] Prema podacima iz 2025. broji 64.733 stanovnika.[3]
Povijest
.jpg)
Rečica je jedan od najstarijih gradova u Bjelorusiji. Prva naselja na ovom području datiraju iz doba mezolita (9. – 5. tisućljeće pr. Kr.). Područje su kasnije nastanjivali Dregoviči. Grad je prvi put zabilježen u novgorodskim ljetopisima 1213. kao grad Kneževine Černigov. Rečicom su vladali i kijevski i turovski veliki knezovi. Za vladavine Gediminasa (1311. – 1341.) grad je pripojen Velikoj Kneževini Litvi, a od 1385. postao je dio Poljsko-litvanske unije. Rečica je činila razvijen obrambeni sustav na rijeci Dnjepar.
Od 1392. do 1430. traje vladavina velikog kneza Vitauta. On je podigao utvrđeni dvorac s pet kula na području detinca (starobjeloruski naziv za gradsko središte) na obali Dnjepra. U to je doba grad imao tri fortifikacijske linije u obliku vodenih rovova i nasipa s bastionima. Na prostoru između tvrđave i druge fortifikacijske linije nalazila su se imanja bogatih građana, crkva dominikanskog reda i trgovački trg. Gradsko stanovništvo živjelo je između druge i treće fortifikacijske linije. Urbanistička koncepcija grada imala je jasne pravokutne oblike.
.jpg)
Godine 1561. grad je djelomično dobio Magdeburška prava od Sigismunda II. Augusta. U sklopu Poljsko-litvanske zajednice bio je sjedište okruga u Minskom vojvodstvu. Grad je praktički razoren u Kozačkom ratu 1648. – 1651. Nakon Primirja u Andrusovu vraćen je Poljsko-litvanskoj zajednici. U Drugoj podjeli Poljske 1793. pripojen je Rusiji te je postao sjedište uezda u novoformiranoj Minskoj guberniji.
Prvi stalni urbanistički plan Rečice odobren je 1800. Za Napoleonovih ratova 1812. grad je bio privremeno sjedište minskog gubernatora. U gradu su boravile Napoleonove trupe 1812., a za Ruskog građanskog rata 1917. – 1922. bio je poprište borbi između Bijelih i Crvenih. Okupiran je od strane Središnjih sila 1917. – 1918. te privremeno kontroliran od strane Druge Poljske Republike 1920. za Poljsko-sovjetskog rata. Od 1922. je dio Sovjetskog Saveza. Za Drugog svjetskog rata bio je pod njemačkom okupacijom 1941. – 1943./'44. Nijemci su u gradu održavali nacistički zatvor.[4]
Židovska zajednica
Rečica je imala jednu od najstarijih židovskih zajednica u Bjelorusiji, a grad je bio i središte hasidskih Židova. Godine 1648. Kozaci su pobili mnoge rečičke Židove. Broj Židova u gradu 1766. iznosio je 133, a porastao je na 1.268 u 1800. (dvije trećine ukupnog stanovništva) te na 2.080 u 1847. Do 1897. židovska populacija narasla je na 5.334, što je činilo 57 posto ukupnog stanovništva. Uoči Prvog svjetskog rata procjenjuje se da je broj Židova dosegao oko 7.500.[5]
Rabin Šalom Dovber Šnejerson iz Rečice vodio je Kapustski ogranak pokreta Chabad sve do svoje smrti 1908.[6]
Drugi svjetski rat
Za Drugog svjetskog rata Nijemci su zauzeli grad 23. kolovoza 1941. te su u studenom svih preostalih 3.000 Židova zatvorili u geto. Dana 25. studenog Nijemci su pobili sve Židove. Nakon rata, u Rečicu se vratilo tek nekoliko Židova. Grad nije imao sinagogu, a 1970. procjenjuje se da je u gradu živjelo oko 1.000 Židova. Devedesetih godina 20. stoljeća većina Židova iselila je u Izrael i na Zapad.
Novija povijest
Za Ruske invazije na Ukrajinu Rečica je postala važna baza za ruske trupe. Prije invazije, nagomilavanje trupa u blizini Rečice zabilježeno je na videu koji se proširio društvenim mrežama.[7] Lokalni stanovnici izjavili su da je ruska vojska istovarivala oružje na željezničkim peronima i preuzela kontrolu nad barem dvjema napuštenim tvornicama.[8]
Stanovništvo
- početak 1900-ih – 1.770
- 2005. – 65.500
- 2010. – 64.700
- 2024. – 65.213[9]
Priroda i ekologija
Rečica se nalazi na području pogođenom nesrećom u Nuklearnoj elektrani Černobil.
Gospodarstvo
Rečički su proizvodi dobro poznati u državama ZND-a, kao i u drugim zemljama. U Rečici se proizvode plovila, namještaj i pivo, koji se izvoze u Englesku, Njemačku, Nizozemsku, Švedsku i nekoliko afričkih zemalja. „Rečicaneft" je odjel za proizvodnju nafte i plina tvrtke „Bjelarusneft", osnovan 1965. Glavne djelatnosti su proizvodnja nafte i prirodnog plina te razvoj naftnih i plinskih polja.
Znamenitosti
_kosciol.jpg)
Naselje
Nalazi se u Dječjem parku, na desnoj obali Dnjepra, obilježeno spomen-znakom s pločom na kojoj piše: „Arheološki spomenik. Naselje." Radi se o pravokutnoj platformi dimenzija 75 × 45 m, ojačanoj s zapadne, istočne i južne strane dvametra visokim nasipima. S sjeverne strane naselje oplakuje rijeka. Sa zapadne i istočne strane nalaze se duboki rovovi koji su u davna vremena bili ispunjeni vodom.
Crkva Svetog Trojstva
Ovaj hram, izgrađen početkom 20. stoljeća, jedan je od najizražajnijih spomenika neogotičke arhitekture u Bjelorusiji. Bočne fasade ritmički su raščlanjene kontraforima i šiljastosvođenim prozorskim otvorima. Na glavnoj fasadi nalazi se stepeniasti portal. Obilno se koristi motiv dekoracije zubcima. Glavni akcent zgrade je zvonik crkve, koji nadvisuje ostatak građevine. Šiljasti lukovi i rebrasti svodovi unutar zgrade čine interijer visokim, svjetlim i prozračnim.
Katedrala Uspenja Bogorodice
Svetište ima dugu i zamršenu povijest. Prethodila joj je drvena Crkva Uskrsnuća podignuta 1079. koja je bila katedralnom crkvom od 1794. do 1872., a 1876. razmontirana je i premještena na groblje.
Kapela Svete Eufrozine Polocke
Kapela je podignuta na visokoj obali Dnjepra na povijesnom mjestu gdje je 1910. zastala procesija koja je nosila relikvije Svete Eufrozine iz Kijeva u Polack. Osamdeset i pet godina kasnije ovdje je posvećena kapela Svetim ognjem iz Svetog groba, koji je u Rečicu dovela znanstveno-kreativna ekspedicija „Put prema svetinjama”, pratiteljica povratka svetih relikvija.
Poznate osobe
- Aleksander Arkatov (1890. – 1961.), rusko-židovski filmski redatelj i dramatičar
- Mitrofan Dovnar-Zapolski (1867. – 1934.), povjesničar, etnograf, diplomat, zagovornik Bjeloruske Demokratske Republike[10]
- Michel Kikoine (1892. – 1968.), slikar
- Vasil Kirjienka (rođen 1981.), bivši cestovni biciklist
- Jefim Kopeljan (1912. – 1975.), glumac
- Vladimir Matjušenko (rođen 1971.), MMA borac
Izvori
- ↑ Численность населения на 1 января 2025 г. belstat.gov.by. Preuzeto 29. ožujka 2025.
- ↑ BelStat 2020 Population Bulletin belstat.gov.by. Preuzeto 8. travnja 2020.
- ↑ Численность населения на 1 января 2025 г. belstat.gov.by. Preuzeto 29. ožujka 2025.
- ↑ Gefängnis Recyca bundesarchiv.de. Preuzeto 26. veljače 2022.
- ↑ Rechitsa jewishvirtuallibrary.org. Preuzeto 2022.
- ↑ Kaminetzky, Yosef. Y. Days in Chabad. Kehot Publication Society. Brooklyn, NY. (2005): str. 21.
- ↑ Videos show Russian units and missiles advancing toward Ukraine border axios.com. Preuzeto 2. srpnja 2023.
- ↑ Concern and mistrust near the Ukrainian border dw.com. Preuzeto 2. srpnja 2023.
- ↑ Численность населения на 1 января 2024 г. belstat.gov.by. Preuzeto 9. travnja 2024.
- ↑ Мітрафан Доўнар-Запольскі radabnr.org. Preuzeto 2022.