Toggle menu
309,3 tis.
63
18
533,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pretvorba (transupstancijacija)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Pretvorba ili transupstancijacija u katoličkom nauku predstavlja dogmu, odnosno vjerovanje da se kruh i vino u zajednici, misi, odnosno slavlju euharistije pretvaraju u istinsku krv i istinsko tijelo Kristovo. Pretvorba se događa u unutarnjoj bîti (supstanci), a ne u vanjskom izgledu.

Povijest pojma

Opat Pashasije Radbert, u svome spisu o Tajnoj večeri, prvi zagovara učenje koje je danas prihvaćeno, to jest o stvarnoj, a ne simboličkoj nazočnosti Krista u kruhu i vinu. Radbert je svoj spis pred javnošću objavio oko sredine 9. stoljeća, kad nastaju i prvi sporovi oko toga učenja.

Protiv tako ekstremne konkretizacije jednog simbola suprotno mišljenje je izrazio Ratraman (Ratramne de Corbie), koji je kao redovnik u istoj opatiji izrekao stajalište o samo simboličkoj nazočnosti Krista u euharistiji. Odlučnog protivnika Pashasije Radbert je međutim našao u usamljenom mislitelju svoga doba, Skotu Eriugeni, opatu od Malmesberija, kojega su kao glasnog protivnika Pashasijevog učenja ubila njegova subraća oko 889. godine. (Hase - Povijest Crkve - po navodu C.G.Junga)

Prvi autor koji je uporabio sam pojam transubstantiatio bio je Ronaldo Bandinelli, budući Aleksandar III., papa. Pojam je kasnije preuzet od Tome Akvinskoga i općenito od skolastike, koji preciziraju značenje. U pontifikalnim dokumentima pojam se prvi put pojavljuje na IV. lateranskom saboru 1215.

Istu vjeru kasnije potvrđuje i definitivno formulira Tridentski sabor (1545.-1563.). Tridentski sabor u dogmatskoj definiciji 11. studenoga 1551. kaže:

„A budući da je Krist, Otkupitelj naš, o onom što je pružao pod prilikom kruha rekao da je zaista njegovo Tijelo, zato je uvijek u Crkvi Božjoj bilo uvjerenje, i to ovaj sveti Sabor sada ponovno izjavljuje: po posvećenju kruha i vina zbiva se pretvorba sve suštine (supstancije) kruha u supstanciju Tijela Krista, našega Gospodina, i čitave suštine vina u suštinu njegove Krvi. Tu je pretvorbu prikladno i u pravom smislu katolička Crkva nazvala transupstancijacijom.”
(Katekizam katoličke Crkve - 1376.)


Pozvavši se na Tomu Akvinskoga, koji kaže:

„Prisutnost istinskog Tijela i istinske Krvi Kristove u ovom sakramentu ne moze se spoznati osjetilima, nego samo vjerom koja se temelji na Božjem autoritetu.”
(Katekizam katoličke Crkve - 1381.)


U drugim kršćanskim denominacijama

Neki protestanti ne priznaju samu pretvorbu, nego vjeruju da to rade na spomen na Isusovu smrt i da time izražavaju vjeru u njegov skori dolazak, a ne da provode zbiljsko lomljenje Isusova tijela i pijenje njegove krvi. Drže da autoritet o nauku ima samo Bog i Božja riječ. Luteranske i neke druge protestantske crkve vjeruju u zbiljsku Isusovu nazočnost, ali ne u transupstancijaciju, nego u konsupstancijaciju. Konsupstancijacija znači da su nakon pretvorbe uz bit Isusova tijela i krvi i dalje nazočni i bit (supstancija) kruha i vina. Kod transupstancijacije bit Isusova tijela i krvi je zamijenila bit kruha i vina, tako da bit kruha i vina nakon pretvorbe više nije nazočna.

Zbog neprihvaćanja učenja o transupstancijaciji među ostalima pogubljen je John Frith, Hugh Latimer i Thomas Cranmer dok su protestanti pogubljivali katolike koji su ispovijedali vjeru u transupstancijaciju, npr. Fidel Sigmaringenski (1622.), Marko Križevčanin, Melkior Gradec, Stjepan Pongraz (7. rujna 1619.) i Ivan Sarkander (18. veljače 1620.).

Izvori

  • Katekizam katoličke Crkve (http://www.hbk.hr/katekizam/)
  • Psihološki tipovi- Problem tipova u antičkoj i srednjovjekovnoj povijesti duha - Problem transupstancijacije (Izvori originala C.G.Jung GESAMMELTE WERKE - Walter-Verlag AG. Olten, 1971.)