Ronald Knox
| Monsinjor Ronald Knox | |
|---|---|
| Crkva | Katolička Crkva |
| Druge službe | Anglikanski svećenik (1912.–1917.) |
| Redovi | |
| Ređenje | 1918. |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 17. veljače 1888. Kibworth |
| Umro | 24. kolovoza 1957. Mells (Somerset) |
| Pokopan | Crkva sv. Andrije u Mellsu |
| Nacionalnost | Englez |
| Roditelji | Edmund Arbuthnott Knox (otac) |
Ronald Arbuthnott Knox (17. veljače 1888. – 24. kolovoza 1957.) bio je engleski katolički svećenik, teolog, prevoditelj, pisac i radijski voditelj.
Godine 1912. Knox je zaređen za svećenika Engleske crkve. Godine 1917. obratio se na katoličanstvo te postao katolički svećenik.
Životopis
Mladost i obrazovanje
Ronald Knox rođen je u anglikanskoj obitelji u Kibworthu u Engleskoj. Njegov otac bio je anglikanski biskup Edmund Arbuthnott Knox.[1]
Ronald se školovao u školi „Eaton House” u Londonu i školi „Summer Fields” u Oxfordu. Zatim je upisao „Eton College”. U dobi od 17 godina, privatno se zavjetovao da će doživotno ostati u celibatu.[2] Ronald je nastavio studije na koledžu „Balliol” u Oxfordu. Kasnije je izabran za suradnika „Trinity Collegea” u Oxfordu.[3]
Svećeništvo
Knox je 1912. zaređen za anglikanskog svećenika i imenovan kapelanom „Trinity Collegea”. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je u vojnoj obavještajnoj službi britanskih oružanih snaga.[4] Godine 1915. Cyril Alington, ravnatelj škole u Shrewsburyju, pozvao je Knoxa da se pridruži učiteljskom osoblju.[5]
Godine 1917. Knox se obratio na katolicizam i dao ostavku na mjesto anglikanskog kapelana. Godine 1918. Knox je zaređen za katoličkog svećenika i 1919. pridružio se osoblju „St. Edmund's Collegea” u Wareu, Hertfordshire, ostajući ondje do 1926. godine.[6]
Knox je kasnije izjavio kako je na njegovo obraćenje dijelom utjecao G. K. Chesterton,[7] koji je u to vrijeme bio anglikanac visoke crkve, ali još nije bio katolik. Godine 1922. Chesterton je prešao na katoličanstvo i rekao da je Knox utjecao na njegovu odluku. Kad je G. K. Chesterton umro 1936., Knox je održao panegirik na njegovoj misi zadušnici u Westminsterskoj katedrali.[8]
Dok je bio kapelan katoličkih studenata na Sveučilištu u Oxfordu (1926.–1939.) te nakon dobivanja naslova monsinjora (1936.), pisao je klasične detektivske priče. Godine 1929. Knox je kodificirao pravila za detektivske priče u obliku „deset zapovijedi”. Bio je jedan od osnivača „Detection Cluba” i napisao je nekoliko djela detektivske fikcije.[9]
Godine 1936., pod vodstvom svojih vjerskih poglavara, Knox je počeo ponovno prevoditi latinsku Vulgatu (Biblija) na engleski koristeći hebrejske i grčke izvore.[10]
Godine 1957. pretrpio je tešku bolest koja je ograničila sav njegov rad. Na poziv Harolda Macmillana, Knox je odsjeo na adresi britanskog premijera (10 Downing Street) tijekom savjetovanja s liječnikom specijalistom u Londonu. Liječnik je potvrdio da Knox ima terminalni rak. Umro je 24. kolovoza 1957., a njegovo tijelo je dopremljeno u Westminstersku katedralu. Biskup George L. Craven slavio je misu zadušnicu, a otac Martin D'Arcy propovijedao. Knox je pokopan u dvorištu crkve Svetog Andrije u Mellsu.
Počasti
- Godine 1959. Evelyn Waugh objavio je djelo „The Life of Ronald Knox”, prvi Knoxov životopis.[11]
- Godine 1977. Knoxova nećakinja, Penelope Fitzgerald, objavila je složeni životopis, „The Knox Brothers”, o Knoxu i njegova tri brata.[12]
Izvori
Literatura
Knjige
access-date nije dopušten u klasi bookNovinski članci
- • Nepoznat parametar:
ref
• Parametartypenije dopušten u klasinews
• Parametartitlenije dopušten u klasinews
• Parametaraccess-datenije dopušten u klasinews
• Parametardatenije dopušten u klasinews
• Parametarurlnije dopušten u klasinews
• Parametarlanguagenije dopušten u klasinews
• Parametarnewspapernije dopušten u klasinews
Mrežna sjedišta
- • Nepoznat parametar:
ref