Pod imenom Druga Jugoslavija podrazumijeva se država koja je postojala 1945-1991. godine.
Država je promijenila tri službena imena: u prijelaznom razdoblju, od ožujka 1945. do 31. siječnja 1946, naziva se Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ), zatim 1946-1963. Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), te od 7. travnja 1963. do 1991, kada se raspala, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). U doba njenog postojanja nazivali su je Nova Jugoslavija, da bi je razlikovali od prethodne, stare tj. Prve Jugoslavije.
Od početka, pa do pred kraj (slobodni izbori u Hrvatskoj i Sloveniji u travnju 1990), bila je pod punom vlašću Komunističke partije Jugoslavije. Bila je federacija, sastavljena od šest republika: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija i Srbija, te dvije autonomne pokrajine u sastavu Srbije: Kosovo i Vojvodina. Opisivali su je dosjetkom: šest republika, pet naroda (vidi: Južni Slaveni), četiri jezika (srpski, hrvatski, slovenski i makedonski), tri vjere (katolicizam, pravoslavlje i islam), dva pisma (latinica i ćirilica i samo jedna partija.
Iako se obično navodi da je 1941. godine Prva Jugoslavija prestala postojati, te da je Druga nastala 1945, među njima postoji vrlo važan međunarodno-pravni kontinuitet. Nakon sloma u travanjskom ratu 1941. sile osovine (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) raskomadale su teritorij države. Međutim, kralj i vlada izbjegli su u Egipat te zatim u London, gdje su od vlada Velike Britanije, SAD i SSSR-a priznati kao legalna vlast savezničke države, koja još uvijek legalno postoji, iako vlada ne kontrolira teritorij...