Živko Ante Kustić (Split, 12. prosinca 1930. - Zagreb, 18. srpnja 2014.) bio je hrvatski grkokatolički svećenik, novinar i romanopisac.
Kustić je djetinjstvo proveo na Pagu, gdje ga je mati Josipa (Bepina) Kustić samohrana dizala i odgajala, uz pomoć duboko pobožne bake Ane. Poslije je objašnjavao da mu je „majka davala ponos i važnost, a sadržaj duše, čitavu svijest – baka, s kojom je stalno bio do polaska u školu“ . Naučio je čitati s pet godina, zahvaljujući knjizi Otona Kučere Gibanje i sile.
Njegov biološki otac Vinko Ružić, Splićanin, nije ga nikada javno priznao, pa je očinstvo dokazano na sudu. Očinsku figuru našao je u don Josi Felicinoviću, župniku paškome i kanoniku Zadarske nadbiskupije, sociologu i piscu. Pod njegovim utjecajem Kustić je kao 9-godišnjak bio vođa Malih križara u Pagu.
U Zagrebu je studirao teologiju. Za služenja vojnog roka u Nišu, 1953. zaljubio se u tri godine stariju Maricu Radenković, bolničarku, te se njome civilno oženio 1955., još za boravka u Nišu, kao bogoslov, nakon četvrte (od šest) godine studija, napustivši planove da se zaredi za svećenika.
Vrativši se u Zagreb odrekao se nade da će biti svećenik. A nije – u tadašnjim društvenim uvjetima – pomišljao ni na novinarstvo, iako je za Drugoga svjetskog rata uređivao, izdavao i raznosio svoj novinarski uradak, pod naslovom Križarski đak (koji je njegova mati tipkala u više kopija, preko indiga, radeći kao knjigovođa u Paškoj solani).