Popis indoeuropskih jezika

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Popis indoeuropskih jezika
 Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava)
Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.
  1. PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice

Indoeuropski jezici

Anatolijska skupina

Jezici potvrđeni u hijeroglif. i klinopisnim tekstovima iz 2. tis. pr. Kr.

  • Hetitski (nesili): središnja Anatolija, jezik Het. Carstva
  • Luvijski (luili): čitav južni pojas Anatolije
  • Palajski: sjeverozap. od zone hetitskog

Jezici potvrđeni u 1. tis. pr. Kr. ili kasnije

  • Hijerogl. luvijski: sjev. Sirija do kraja 8. st. pr. kr.
  • Lidijski (alfabet)
  • Karski (alfabet)
  • Likijski (alfabet) i dr.

Indoiranska skupina

Indijski jezici

Sanskrt Prakrti Pala Živi jezici: Hindi/Urdu, Gudžrati, Marati, Bihari, Pamdžabi, Bengalski, Singaleški i dr.

Iranski jezici

  • Avestički (sveti tekstovi iz ranog 1. tis. pr. Kr.)
  • Medski
  • Partski i dr.
  • Staroperzijski (malobr. natpisi – prilagođeno klin. pismo) > pehlevi > moderni Perzijski

Kurdski, Pašto, Tadžik, Baluči i dr.

  • U Europi: sarmatski, skitski (imena; stepska područja juž. Rusije, Ukrajine, poušća Dunava i ist. Panonije) > Osetski (ist. Kavkaz)

Ostali Indoeuropski jezici u Aziji

  • Toharski (A i B): kineski Sinkjang
  • Armenski (tekstovi od kasne antike)
  • Frigijski (alfabetski natpisi u zap. Anatoliji, 1 tis. pr. Kr.) – srodan grčkom

Indoeuropski jezici Balkanskog poluotoka

  • Grčki (lin. B u 2. tis. pr. Kr. i kasnije alfabetski tekstovi...)
  • Trački (nekoliko zapisa; samo imena ljudi i mjesta): sjev. od Egejskog mora, do Crnog mora i donjeg Dunava; vjer. i jezik Bitinaca u sjeverozap. M. Aziji.
  • Makedonski, peonski i dr. (slabo potvrđeni – srodni grčkom i frigijskom)
  • Ilirski (samo imena): od Hercegovine preko Crne Gore do juž.Albanije i zap. Makedonije
  • Panonsko-delmatski (samo imena): od sr. Dalmacije do Balatona i Dunava na potezu od Baranje do Zemuna
  • Dako-getski (samo imena): sjeveroistok Srbije, sjever Bugarske, Rumunjska (možda srodan tračkom)
  • Albanski (potvrde tek u sr. vijeku)

Indoeuropski jezici Italije i susjednih područja

Italska skupina

  • Umbro-sabelski jezici (umbrijski, sabelički, osački... – alfabetski natpisi)
  • Latinski (ponikao u Laciju; širi se s rimskom državom) > Talijanski, Francuski, Rumunjski, Retoromanski, Katalonski, Kastiljski (Španjolski), Portugalski i dr. izumrli
  • Faliskički (Falisci, mala etnija sjev. od Rima; alfabetski natpisi)
  • Sikulski (malobrojni alfabetski natpisi)

Ostali Indoeuropski jezici područja

  • Mesapski i dr. jezici Apulije (alfabet; vjer. podrijetlom s Balkana)
  • Ligurski (samo imena): Ligurija i jugozap. dio Padske nizine, južna Francuska
  • Venetski (alfabetski natpisi; srodan latinskom i keltskim jezicima): sjeveroist. Padska nizina; vjer. srdoni jezici Histra i Liburna!

Keltski jezici

  • Galski (natpisi na grčkom i lat. alfabetu): sr. Europa, Belgija, najveći dio Francuske, dijelovi sjev. Italije (od 4. st.)
  • Britonski > Velški, Bretonski
  • Staroirski (ogamski natpisi, srednjovjek. tekstovi) > Irski, Gelski (Škotska)
  • Lepontski (sjeverozapad Padska nizine)
  • Keltiberski (natpisi lat. alfabetom): sjev. i središnja Španjolska
  • Luzitanski (Portugal – neisgurna pripadnost keltskoj skupini)

Germanski jezici

  • Zapadni
  • Starovisokonjemački (srednjovj. tekstovi) > Njemački, Holandski/Flamanski
  • Staroengleski (srednjovj. tekstovi) > Engleski
  • Sjeverni
  • Staronordijski (srednjovj. tekstovi) > Švedski, Danski, Norveški, Islandski
  • Istočni
  • Gotski (prijevod Biblije, 4. st.)

Slavenski jezici

Baltički

Napomena

U Europi su u starom vijeku posvjedočeni i neindoeuropski jezici. Najpoznatiji je Etruščanski koji je bio proširen u dijelovima Italije; ostalo je mnogo natpisa na različitim materijalima, no najvećim dijelom kratkih. Etruščani su se služili prilagođenim grčkim alfabetom. Danas je razmjerno dobro poznata gramatika, kao i fond od više stotina riječi. U Alpama (ist. Švicarska i susjedni dijelovi Italije i Austrije) govorio se Retski – malo natpisa etruščanskim alfabetom; jezik je nerazumljiv. Na zapadu Pirineja autohtono stanovništvo su Baski. Jezik je potvrđen tek u srednjem vijeku. Kao ni u prethodnim slučajevima, ne može se utvrditi pripadnost nekoj poznatoj jezičnoj obitelji.

Upute za daljnja čitanja

  • A. Marztinet, Des steppes aux oceans. L indoeuropeen et les "Indo-Europeens", Payot, Paris 1986.
  • J. P. Mallory, In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson, London 1989.
  • C. Renfrew, Archaeology and Language. The Puzzle of Indo-European Origins, Harmondsworth 1989.
  • T. V. Gamkrelidze, V. V. IVANOV, Indo-European & the Indo-Europeans, Berlin: Mouton de Gruyter 1995.
  • C. Watkins , How to kill a dragon. Aspects of Indo-European poetics, Oxford UP, New York - Oxford 1995.
  • R. Matasović, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997.
  • B. W. Fortson Iv, Indo-European Language and Culture. An Introduction, Blackwell Textbooks in Linguistics, 19, Malden, MA - Oxford - Carlton (AUS) 2004.
  • E. Benveniste, Riječi indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.

Vidi još

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Popis_indoeuropskih_jezika&oldid=29138"