Pontski grčki genocid
Grčki ili Pontski genocid naziv je za sustavno raseljavanje, masovna ubojstva, progone i pokolje kršćanskog grčkog stanovništva u njegovoj pradomovini Anatoliji tijekom Prvog svjetskog rata i poraća (do 1922.)[1] od ruke Osmanskog Carstva i njegove pravne nasljednice Turske u sklopu tada raširene ideologije panturkizma. Uz pokolje i nasilna raseljavanja, osmanske i turske vlasti provodile su i uništenje kulturno-povijesnog naslijeđa i baštine Pontskih i Kapadocijskih Grka te rušenje pravoslavnih crkvi i manastira.[2]
Od 1914. do 1923. grčko stanovništvo Ponta pretrpjelo je deportacije, prisilni rad i masovna ubojstva. Otprilike 350 tisuća pontskih Grka umrlo je ili je protjerano iz svojih domova. U Trapezundu su tisuće Grka natjerani u improvizirane logore čekale su deportaciju. U pomoći Grcima se je angažirao Ćiril Ivan Zograbjan, kasniji armenokatolički biskup, koji je ljeta 1920. stigao u Trapezund. Organizirao je pomoć pontskim Grcima, prikupljavši hranu, odjeću i lijekove te je u ime zatvorenika podnosio peticije vlastima.[3]
Procjene broja ubijenih Grka kreću se od 289 do 750 000, uz 750 000 nasilno raseljenih.[4] Prema Rudolphu Rummelu, koji je uspoređivao različite procjene, ubijeno je 648 000 Grka, od čega 264 000 za vrijeme Prvog svjetskog rata.[5] Prema istraživanjima skupine armenskih istraživača broj ubijenih u genocidu mogao je iznositi i do 900 000[6], dok grčka vlada i Grčka pravoslavna crkva navode brojku od milijun žrtava genocida.[7] Različite procjene navode brojke između 300 i 360 000 žrtava genocida, uz još barem toliko raseljenih.[8]
Nakon što je Turska odbila potpisati Mirovni ugovor u Sèvresu prema kojem su progoni i ubojstva (Pontskih) Grka prozvani terorističkim činom, Mirom u Lausanni, mnogo povoljnijim za Tursku, pomilovani su svi naglodavci i izvršitelji progona uz uvjet razmjene ratnih zarobljenika s obje strane (Proglas o pomilovanju ne spominje progone, ubojstva ili pokušaj genocida). Time su propala sva nastojanja za priznanjem genocida na međunarodnoj razini.
Grčko-turska razmjena stanovništva i ratnih zarobljenika 1923. ishodovala je u gotovo potpunom etničkom čišćenju grčke zajednice na tlu Turske. Prema grčkom popisu 1928. u Grčku je prebjeglo oko 1,14 milijuna "Osmanskih Grka".[9] S druge strane, ne postoje popisi ili statistike vezane uz (Pontske) Grke izbjegle prema Sovjetskom Savezu (današnjoj Rusiji), uglavnom iz okolice Trabzona, jednog od okupljališta grčke manjine u Turskoj.
Grčki parlament 24. veljače 1994. priznao nadnevak 19. svibnja kao Dan sjećanja na žrtve genocida nad pontskim Grcima.[3]
Izvori
- ↑ Jones, Adam (2010.). Genocide: A Comprehensive Introduction. Routledge, str. 163
- ↑ I. Law (17. listopada 2014.). Mediterranean Racisms: Connections and Complexities in the Racialization of the Mediterranean Region. Palgrave Macmillan UK, str. 54
- ↑ 3,0 3,1 Artur Bagdasarov: Armenokatolički biskup Ćiril Ivan Zograbjan . Portal HKV. 28. lipnja 2026. Pristupljeno 6. srpnja 2026.
- ↑ Jones, Adam (2010.). Genocide: A Comprehensive Introduction. Routledge, str. 150-151
- ↑ Rummel, Rudolph. Statistics Of Turkey's Democide Estimates, Calculations, And Sources Havajsko sveučilište (pristupljeno 1. kolovoza 2018.)
- ↑ Jones, Adam (2010.). Genocide: A Comprehensive Introduction. Routledge, str. 166
- ↑ Jones, Adam (2010.). Genocide: A Comprehensive Introduction. Routledge, str. 150
- ↑ Jones, Adam (2010.). Genocide: A Comprehensive Introduction. Routledge, str. 166
- ↑ Kontogiorgi, Elisabeth (17. kolovoza 2006.). Population Exchange in Greek Macedonia: The Forced Settlement of Refugees 1922–1930. Oxford University Press, str. 96
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||