Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Polja u kršu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Šujičko polje, Bosna i Hercegovina

Polja u kršu (krška polja) specifični su oblik krškog reljefa. Najveći su površinski oblici krša, najbrojniji u dinarskom holokrasu. Njihov se nastanak tumači kemijskim djelovanjem vode u vapnencima i dolomitima, a znatan utjecaj na njihovo oblikovanje imala je i tektonika. Većina polja u kršu zapravo su dna većih tektonskih potolina. Polja u kršu nalaze se uglavnom na nadmorskoj visini između 400 i 700 m.

U Primorskoj Hrvatskoj su veća polja u kršu Sinjsko, Imotsko, Kosovo polje kod Knina, Vrgorsko polje. U Gorskoj Hrvatskoj nalaze se Ličko, Gacko, Krbavsko, Ogulinsko, Plaščansko i Drežničko polje.

Najveća krška polja u BiH leže u jugozapadnoj Bosni, te zapadnom i istočnom dijelu Hercegovine, a najznačajnija su: Livanjsko polje (405 km²), Nevesinjsko polje, Popovo polje, Gatačko polje, Glamočko polje, Duvanjsko polje, Kupreško polje i druga.[1]. Krška polja pojavljuju se i u drugim susjednim zemljama, na područjima dinarske Slovenije i Crne Gore.

Polja u kršu i voda

Krška su polja usko povezana s vodom. Krševite planine oko njih apsorbiraju goleme količine oborina koje se kroz propusnu stijenu cijede u podzemlje. Kada naiđu na nepropusnu stijenu gdje voda ponovno izbija na površinu, obično u jednom kraju polja, u obliku jednog ili više raštrkanih izvora. Iz njih često teku rijeke, jer taloženjem lapora i gline nastaje nepropusna podloga, pa se održavaju na površini. U drugom, nižem kraju polja rijeke naiđu na propusnu kršku stijenu, pa voda ponovno ponire i nastavlja svoj put kroz krško podzemlje. Nazivaju se ponornicama.

Neke od najpoznatijih ponornica u Hrvatskoj su: Lika, Gacka, Dobra, Lička Jasenica, Zagorska Mrežnica, Dretulja, Pazinčica, Lokvarka, Ličanka, Ričica, Vrnjika … Za razliku od ostalih krških rijeka koje većim dijelom toka protječu dubokim vapnenačkim kanjonima i riječnim dolinama koje im određuju smjer, ponornice protječu blago nagnutim poljima, pa poput nizinskih rijeka slobodno vijugaju poljima, erodirajući obale i stvarajući meandre, poput rijeke Like u Lipovu polju.[2]

Voda koja ponire ondje ne nestaje nego dalje teče ispod površine. Neke rječice odlaze u more, druge se vraćaju na površinu. Većina vode u krškom podzemlju Like otječe prema moru podzemnim putem kroz Velebit i ostale priobalne planine, odakle u obliku priobalnih izvora i vrulja izvire u more. Vrulje su stalni ili povremeni potopljeni krški izvori.

Kraška polja Dinarida, su podložna redovnim dugotrajnim poplavama koje su karakteristične za uslove staništa ovih jedinstvenih krajolika.[3]

Močvare u kraškim poljima

Močvare su važni oblici površinske vode u kraškim poljima, koja se u redovnim vremenskim intervalima, u periodu poplava, pune vodom i postaju ogromne močvare. Na taj način se može steći slika o njihovim podzemnim vodotocima, koji su veoma malo istraženi i o kojima se još uvijek ne zna mnogo. Kraške močvare su dobri primjeri na kojima se vidi kako močvare regulišu vodni režim nekog područja, tako što zadržavaju, regulišu i otpuštaju vodu, i na taj način predstavljaju dragocjene resurse za ljude i druga živa bića na Zemlji. Održivo upravljanje vodenim ekosistemima je veoma važno, posebno u podučjima kraških polja, gdje poljoprivreda, prometnice, energetska i urbana infrastruktura direktno zavise od njih. Bez odgovarajućeg upravljanja močvarama, nema ni dovoljno kvalitetne vode kada i gdje je potrebna. Preko močvara, vodeni resursi postaju dostupni društvu.[4]

Močvare su važni regulatori vodenih sistema što zahtijeva poseban i održiv sistem upravljanja.

Izvori