Picatrix

Tiskano izdanje Picatrixa

Picatrix (arap. Ghâyat al-Hakîm fi'l-sihr, غاية الحكيم) je arapski astrološki i magijski grimorij. Rukopis sadrži tekstove astralne i simpatetičke magije, a nastao je najvjerojatnije na islamskom području Iberijskog poluotoka, u 12. stoljeću.^[1] Djelo je prevedeno na španjolski 1256. godine odredbom kastiljskog kralja Alfonsa X. Mudrog (1252.-1282.), da bi nešto kasnije bilo prevedeno na latinski.^[2]

Picatrix je opsežna knjiga astrološke magije napisana na arapskom jeziku u Andaluziji, prema tradiciji, oko 1000. godine, a pripisuje se andaluzijskom matematičaru Maslama al-Majritiju († o.1007.). Samo djelo je spoj arapskog misticizma i hermetičke filozofije.^[3] Sastoji se od četiri knjige. U sadržaju se iznose magične formule za pojedine vrste djelovanja, magične slike i talismane te uputstva za njihovo korištenje, daju se savjeti za uporabu i opisuje moć biljaka i dragog kamenja, kao i utjecaj planeta na čovjeka i okolinu.^[4] Ovaj grimorij je postao osobito značajan krajem 15. stoljeća kada su ga proučavali noovoplatonisti poput Marsilija Ficina (1433.-1499.), Pica della Mirandole (1463.-1494.), Johann von Tritheim (1462.-1516.) (spominje ga u Steganographiji i Antipalus Maleficiorum) i Corneliusa Agrippe (1486.-1535.).^[5]

Jednu kopiju tog djela (Sloane MS 3679), koja se danas čuva u Britanskoj knjižnici, koristili su i proučavali engleski astrolozi i okultisti Simon Forman (1552.-1611.), Richard Napier (1559.-1634.), Elias Ashmole (1617.-1692.) i William Lilly (1602.-1681.).^[6]

Bilješke

Kieckhefer, Richard, Magija u srednjem vijeku, Nebula, Pula, 2017. ISBN 978-953-59327-4-1

Nedovršeni članak Picatrix koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.