Johann von Tritheim (lat. Johannes Trithemius), pravim imenom Johann von Heidenberg (Trittenheim, 1. veljače 1462. - Würzburg, 13. prosinca 1516.), njemački svećenik, povjesničar, teolog, kriptograf i okultist.
Tijekom života ostvario znatan utjecaj na kasniji razvoj okultizma, a bio je Agrippin i Paracelsusov učitelj. Za pseudonim usvojio je latinizirani oblik imena svoga rodnog mjesta, sela Trittheim na rijeci Moselle.[1]
Životopis
Rodio se 1462. godine u selu Tritheim na rijeci Moselle u vinogradarskoj obitelji Heidenberg. Odrastao je uz očuha koji je zanemarivao njegov odgoj, pa je u mladenačkoj dobi pobjegao od kuće.[2] Studirao je u Trieru, u Nizozemskoj te u Heidelbergu, a 1482. godine boravio je tijekom putovanja je u benediktinskom samostanu Sponheim kraj Kreuznacha. Opat samostana Heinrich von Holzhausen uočio je njegov talent i zadržao ga. Dana 8. prosinca iste godine, Tritheim je položio zavjete postao redovnik.[1]
Već je iduće godine izabran za opata samostana i na tom položaju se iskazao, pretvorivši siromašni i oronuli samostan u nezaobilaznu postaju hodočasnika. Uredio je samostansku knjižnicu, koja je 1505. godine brojila gotovo 2.000 svezaka[3] i učinio samostan važnom obrazovnom institucijom.
Godine 1506. morao se povući s položaja opata i napustiti samostan, da bi zauzvrat prihvatio istu funkciju u malom samostanu sv. Jakova kod Würzburga gdje je proveo ostatak života.
Iako se javno zalagao za djelovanje inkvizicije, Tritheimu tradicija pripisuje bavljenje magijom, alkemijom, kabalom i astrologijom. Godine 1499. optužen je kao "bezbožni lažac", a sumnjalo se i da posluje s demonima. Sam Tritheim nije se osobito trudio odbaciti takve optužbe. Štoviše, pisao je knjige o magiji i alkemiji, nastoječi ustanoviti metodu prizivanja nepoznatih i natprirodnih sila, koje bi mu omogućile manipulaciju stvarnošću. Te sile smatrao je anđeoskim, a svoju praksu anđeoskom ili bijelom magijom.[4]
Steganographia
Njegovo najpoznatije djelo je "Steganographia" napisano o. 1499. godine (izdano 1606.). U osnovi radi se o djelu o magiji, odnosno o korištenju duhova za komunikaciju na daljinu. Međutim, mnogo više, to je knjiga o kriptografiji i steganografiji, jer sadrži kriptirane poruke koje se tek na izvanjskoj formi čine kao navodni magijski tekstovi.
Prva dva sveska Steganographije mogu se doista objasniti kao konstruktivna uporaba kodiranih šifri i bezopasnih načina prenošenja tajnih poruka, kako su to dokazali znanstvenici, poput W. E. Heidela, još u 17. stoljeću. Međutim, treća knjiga, koja je ostala nedovršena, ne donosi skrivene šifre i teško ju je objasniti na takav način, te se može smatrati okultnim djelom.[5]
Knjiga je već 1609. dospjela na Indeks zabranjenih knjiga zbog svoje crnomagijske reputacije. S Indeksa je maknuta tek 1900. godine.
Djela
- De viris illustribus ordinis sancti Benedicti, (1492.)
- Liber de scriptoribus ecclesiasticis, (1494.)
- Steganographia (o.1499.)
- Nepiachus, (1507.)
- Antipalus maleficiorum (1508.)
- De septum secundeis ili Chronologia mystica (1508.)
- De origine gentis Francorum compendium, (1514.)
- Liber octo quaestionum, (1515.)
- Polygraphia (1518.)[6]
Bilješke
- ↑ 1,0 1,1 Eliksir i kamen, str. 143.
- ↑ John Trithemius - Catholic Encyclopedia
- ↑ Culianu, I. P., str. 288.
- ↑ Eliksir i kamen, str. 144.
- ↑ Walker, Daniel P., str. 83.-85.
- ↑ Trithemius je djelo završio 1508. a knjiga je objavljena 1518.
Literatura
- Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen: nasljeđe magije i okultizma, Stari Grad, Zagreb, 2000. ISBN 953-6716-11-9
- Culianu, I. P., Eros i magija u renesansi, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7207-29-8
- Walker, Daniel P., Spiritualna i demonska magija od Ficina do Campanelle, Zadruga Eneagram, Zagreb, 2009. ISBN 978-953-99715-4-8
Vanjske poveznice
- Johann von Tritheim Twilit Grotto website (engl.)
- John Trithemius - Catholic Encyclopedia (engl.)