Petar Čule
| Monsinjor Petar Čule | |
|---|---|
| Mostarsko-duvanjski biskup Trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj | |
| Datoteka:Petar cule.jpg | |
| Rođen | 18. veljače 1898. Kruševo |
| Umro | 29. srpnja 1985. Mostar |
| Zaređen za svećenika | 20. lipnja 1920. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Mons. Petar Čule (Kruševo, 18. veljače 1898. - Mostar, 29. srpnja 1985.) bio je mostarsko-duvanjski biskup od 1942. do 1980.
Životopis[uredi]
Rođen je 18. veljače 1898. u Kruševu kod Mostara kao treće od osmero djece<ref name="životopis">dr. Tomo Vukšić, Biskup - predvodnik kolone svjedoka vjere, Stolačko kulturno proljeće 2007.</ref>. U Travniku od 1909. do 1917. završava osam razreda male i velike gimnazije, a u Sarajevu pohađa teologiju od 1917. do 1921.
Svećeništvo[uredi]
Za svećenika je zaređen u Sarajevu 20. lipnja 1920. Nakon mlade mise trebao je postati župnikom u Blagaju, ali je imenovan fra Jako Jukić, tako da se Čule odlučio za postdiplomski studij u Innsbrucku gdje 12. srpnja 1923. doktorira pod naslovom "De statu hominis kod sv. Bonaventure". Povratkom u Mostar, obnašao je dužnost prefekta u Napretkovu konviktu do 1929. a u isto vrijeme bio je profesor na gimnaziji u Mostaru: vjeroučitelj (1923.-1924.), profesor francuskoga jezika (1926.) i filozofije (1926.-1928.). Arhivarom Ordinarijata postaje 1926., a biskupskim savjetnikom 1934.<ref name="životopis"/>
Biskupstvo[uredi]
Nakon smrti biskupa Alojzija Mišića, papa Pio XII. 15. travnja 1942. Čulu imenuje mostarskim biskupom, uz veliko neslaganje tadašnjih čelnika NDH koji su pokušali izazvati bojkot novoga biskupa među župnicima u Hercegovini. Biskupsko geslo mu je bilo Adveniat regnum tuum (Dođi kraljevstvo tvoje). Unatoč protivljenu vlasti, za biskupa ga u Mostaru 4. listopada 1942. zaređuje vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić, uz Alojzija Stepinca, tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa i Ramira Marconea, delegata Svete Stolice u Hrvatskoj.<ref name="životopis"/> Nitko od tadašnje vlasti nije bio nazočan ređenju.
Progon komunističkih vlasti[uredi]
Nova ga komunistička vlast tri godine provocira i proziva. Bio im je na meti jer je svjedočio o etničkom čišćenju istočne Hercegovine od katoličkih Hrvata i selektivnog progona isključivo katoličkog svećenstva: <ref name="hkv">Hrvatsko kulturno vijeće Ljubomir Škrinjar: Uz 67. obljetnicu ubojstva hercegovačkih franjevaca. Humac, Široki Brijeg, Vrgorac, Radimlje – da se ne zaboravi, 9. veljače 2012. (pristupljeno 23. listopada 2016.)</ref>
Posebno je vlastima bio na meti nakon što je digao glas protiv pokolja fratara u na Širokom Brijegu, u glasovitom Pastirskom pismu s biskupskog zasjedanja u Zagrebu 22. rujna 1945. <ref>Biskup Petar Čule u rujnu 1945.: Novi poredak znači smrt katolicizmu Objavljeno 16. rujna 2012., pristupljeno 6. lipnja 2013.</ref> Tad ga komunistička vlast pritvara u travnju 1948. Na montiranom procesu koji je trajao tri dana osuđen je na 11 godina i 6 mjeseci zatvora, te na kaznu gubitka građanskih prava u trajanju od 3 godine.<ref name="životopis"/> Kaznu je služio u zatvoru u Zenici, a prilikom prevoženja s ostalim zatvorenicima u zatvor u Srijemskoj Mitrovici teško je ozlijeđen. Pušten je na uvjetnu slobodu 1955., a od 1958. je nastavio sa službom biskupa.
Sudionik je Drugog vatikanskoga sabora. Jedan od koncilskih otaca na četiri sjednice.<ref name="catholic-hierarchy">Catholic-Hierarchy Archbishop Petar Čule (pristupljeno 23. listopada 2016.)</ref> Nakon 30 godina, 1980. dovršava katedralu u Mostaru. Tom prigodom papa Pavao VI. imenuje ga 14. rujna naslovnim giufitanskim nadbiskupom, kao posebnu čast za osobito zaslužne ljude u Crkvi. <ref name="životopis"/><ref name="catholic-hierarchy"/> Preminuo je kao biskup emeritus 29. srpnja 1985.<ref name="catholic-hierarchy"/> te je pokopan u kripti sv. Josipa katedrale Marije Majke Crkve u Mostaru.
Izvori[uredi]
Vanjske poveznice[uredi]
| |||||