Pavao Bissen
Pavao Bissen (14. st – 15. st.) je bio hrvatski ban. Posjedovao je kaštel Koprivnicu.
Životopis
Bio je sin Pavla od Ezdege, podrijetlom je iz Bešenovca u staroj Križevačkoj županiji. Postoji mogućnost da je pripadao rodu iz kojeg je potekao i posjednik Streze Ivan Bissen. Pavao se istaknuo u bitki kod Nikopola (1396.), a potom ga je kralj Žigmund imenovao kaštelanom grada Komároma u Ugarskoj. On i njegovi rođaci bilo su početkom 15. st. vlasnici kaštela Koprivnica, a 1403. dobili su dio posjeda i grada Međurića između rijeka Ilove i Pakre, a u ispravama navode se i neki drugi Pavlovi posjedi u staroj Križevačkoj županiji.[1][2]
Kad je u jesen 1402. hrvatski ban Emerik Bebek bio lišen banske časti, zamijenili su ga početkom 1403. Pavao i Ladislav od Grđevca. Bissena je poslao kralj Žigmund u Dalmaciju da suzbije nemire izazvane dinastičkim borbama. Kod Bihaća potukli su ga iste godine pristaše Ladislava Napuljskog Emerik Bebek i vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, a nedugo zatim zarobili kod Zadra i predali Ladislavovu namjesniku u Dalmaciji Aldemarisku, koji ga je zatočio.[1][2]
Taj događaj izazvao je građanski rat u Ugarskoj i Hrvatskoj. Početkom 1404. sastali su se u Križevcima hrvatski banovi Pavao, koji je bio oslobođen iz zatočeništva i Ladislav od Grđevca, mačvanski ban Ivan Morović i zagrebački biskup Eberhard s ostalim velikašima te osnovali savez za obranu prava kralja Žigmunda.[1][2]
Od travnja iste godine uz Bissena je banom bio i Pavao Pecz. Oni su 1405. imenovani upraviteljima Vranskog priorata. Bissen je predvodio iste godine dio Žigmundove vojske u pohodu na Bosnu i zauzeo Bihać. Sljedeće godine, 1406. oba su razriješena banske časti.[1][2]
Godine 1408. imenovan je vitezom prvog razreda Zmajeva reda kralja Žigmunda, a početkom 1410. predvodio je glabninu kraljeve vojske u pohodu protiv bosanskog kralja Stjepana Ostoje. Grb mu se sačuvao na pečatima isprava koje je izdao 1404. i 1420. godine. Imao je sina Nikolu.[1][2]