Toggle menu
310,3 tis.
63
18
541,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Paulo Radmilovic

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Paulo Radmilovic
Datoteka:Paulo Francesco Radmilovic.png

Pavao Radmilović

Osobni podaci
Puno ime Paulo Francesco Radmilovic
Nadimak Raddy
Državljanstvo Ujedinjeno Kraljevstvo
Stilovi slobodno
Klub Welsh Amateur Swimming Association (Velška amaterska plivačka udružba)
Weston-super-Mare Waterpolo Club (Vaterpolski klub u Weston-super-Mareu)
Datum rođenja 5. ožujka 1886.
Datum smrti 29. rujna 1968.

Paulo Francesco Radmilovic (hrv. Pavo, Pavle ili Pavao Radmilović) (5. ožujka 1886.29. rujna 1968.) je bio velški vaterpolist i plivač; olimpijski pobjednik koji je u svojoj 22 godine dugoj olimpijskoj karijeri osvojio 4 zlatne olimpijske medalje. Ove četiri medalje je osvojio na tri uzastopne olimpijade i to je bio rekord Uj. Kraljevstva kojeg nitko nije srušio do Igara održanih 2000. godine u Sydneyju, kada je Steve Redgrave osvojio svoju petu olimpijsku zlatnu medalju.[1]

Životopis

Pavle Radmilović je rođen u Cardiffu (Wales) kao treći sin Antuna Radmilovića, Hrvata[2][3] iz Dubrovnika, koji se preselio oko 1860. godine u Cardiff. Njegov otac bio je ugostitelj i vlasnik Glastonbury Arms Pub u Bute Streetu.[4] Pavlova majka Annie rođena Dillon,[2] kći doseljenika irskoga porijekla,[2] također je rođena u Cardiffu. Preci su mu podrijetlom iz Makarske; Radmilovići se u Dubrovačkomu primorju javljaju od 15. stoljeća, a u samomu gradu od 18. stoljeća. Nije utvrđeno kada je točno Antun Radmilović došao u Veliku Britaniju, ali se zna da je radio kao brodski agent u Cardiffu.

Karijera

Radmilović je svoj prvi nastup za vaterpolsku reprezentaciju Ujedinjenoga Kraljevstva odigrao s 15 godina, 1901., i tako postao najmlađim reprezentativcem u povijesti britanskoga vaterpola. Radmilović se natjecao i bavio športom punih 30 godina, rekreativno se bavio športom čak i u svojim sedamdesetim. Pored športova u vodi Radmilović se bavio golfom i nogometom.

Prvi amaterski naslov je osvojio 1907. godine kada je na rijeci Temzi pobijedio u utrci na 5 milja. Također je dvije godine kasnije pobijedio u utrci na 100 jardi – slobodno. U rasponu od devetnaest godina osvojio je devet naslova državnoga prvaka u različitim atletskim disciplinama. U Walesu je njegov uspjeh još veći. Kao petnaestogodišnjak 1901. godine je osvojio naslov državnoga prvaka na 100 jardi. S četrdeset i tri godine (1929. godine) je osvojio titulu prvaka na 440 jardi.

Olimpijac

Svoju olimpijsku karijeru Radmilović je započeo na olimpijskim međuigrama 1906. godine. U utrci na 100 metara – slobodno završio je kao četvrti, a na 400 m je završio kao peti. Sudjelovao je i u utrci na 1 milju, ali je nije završio.

Na Ljetnim olimpijskim igrama 1908. je kao dionik vaterpolskoga tima Ujedinjenoga Kraljevstva osvojio zlatnu medalju. U završnoj utakmici kada je Britanija pobijedila Belgiju s 9:2, Radmilović je postigao dva gola. Dva dana poslije završne utakmice u vaterpolu, natjecao se također kao jedan od plivača u štafeti – 4×200 m, pošto se jedan od prethodnih britanskih olimpijaca razbolio. Utrka je bila neizvjesna jer je plivačka štafeta Mađarske vodila skoro do kraja utrke i imala veliku prednost do zadnje izmjene. U zadnjoj izmjeni mađarski plivač Zoltán Halmay je počeo gubiti svijest, što je britanska zadnja izmjena Henry Taylor iskoristio i s 4 sekunde prednosti donio pobjedu svojoj štafeti i zlatnu medalju Britaniji. Radmilović se također natjecao u još tri utrke slobodnim stilom, ali ni u jednoj nije stigao do završnice.

Svoju treću zlatnu olimpijsku medalju Radmilović je osvojio kao član vaterpolskoga tima Ujedinjenog Kraljevstva na Ljetnim olimpijskim igrama 1912. u Stockholmu. Britanci su pobijedili Austrijance s rezultatom 8:0.

Radmilovićeva četvrta zlatna olimpijska medalja je došla tek poslije osam godina. Uzrok je bio Prvi svjetski rat i otkazivanje olimpijskih igara. Na Ljetnim olimpijskim igrama 1920. u Antwerpenu vaterpolska reprezentacija Velike Britanije je superiorno stigla do završnice. Domaćin, Belgija, je također bila u završnici i njezini su športaši željeli osvojiti zlato. Skoro do kraja utakmice se vodila velika ujednačena borba i rezultat je bio neizvjestan 2:2. Utakmicu je odlučio Radmilović koji je pred kraj postigao gol i time osigurao pobjedu svoje reprezentacije, 3:2 za Britance. Poslije utakmice publika je pokušala napasti britanske vaterpoliste, stoga je belgijska policija morala intervenirati.

Radmilović se natjecao na još dvije olimpijade kao sudionik vaterpolske reprezentacije 1924. i 1928., ali nije uspio popeti se na pobjednički podij. Svoju olimpijsku karijeru završio je kada je imao 42 godine.

Radmilovićev rekord od 4 osvojene zlatne olimpijske medalje je ostao u Ujedinjenomu Kraljevstvu neoboren sve do pojave viteza Stevena Geoffreyja Redgravea i olimpijskih igara 2000. u Sydneyju, kada je Redgrave osvojio svoje peto zlato.

Priznanja

Radmilović je 1967. godine primljen u Međunarodnu kuću slavnih športaša u vodenim športovima. Također je bio jedan od prvih desetorice čija su imena postavljena u Velšku kuću slavnih športaša, 1988. godine. Spomen ploča je postavljena i u Cardiff International Pool. Spomen ploča postavljena je o trošku Velškoga parlamenta i Organizacijskoga odbora Tridesetih olimpijskih igara u Londonu 2012.

Izvori

  1. xxxxx. Search for Olympian's four golds, BBC Wales, članak je zadnji put osvježen 2008-07-17 – Preuzet 2010-02-15 (engl.)
  2. 2,0 2,1 2,2 xxxxxx. Dubrovčanin – plivački šampion Velike Britanije // Matica : časopis Matice iseljenika Hrvatske, god. 1981., svezak (vol.) 31., ISSN 0025-5920, str. 29.
    „Prvi je na njega svratio pozornost vrijedni istraživač povijesti našeg sporta Hrvoje Macanović u jednom članku objavljenom 1967. godine.”

  3. xxxxxx. U Londonu 2012. domaćin neće igrati vaterpolo? // crowaterpolo.com – Hrvatski vaterpolski portal, 2009-02-03, Preuzeto 2010-02-15
  4. Hignell, Andrew; Prescott, Gwyn (ur.), Cardiff Sporting Greats, The History Press, Gloucestershire, 2007., str. 144.-146., ISBN 978-0752442860

Literatura

  • Petković, M. Prilog proučavanju uspjeha sportaša našeg porijekla koji su nastupali za strane zemlje // Povijest sporta : građa i prilozi : journal for the history of sport, god. VIII. (1977.), br. 30, str. 2617. (podatci o rodoslovu i podrijetlu na str. 2622.-2623.)
  • Petković, Milivoj. Doprinos Dubrovčana olimpijskim igrama // Dubrovački horizonti : časopis Društva Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, god. 25. (1994.), vol. 34., str. 179.-184.
  • Gallagher, Brendan. Paulo Radmilovic honoured for his Olympian feats // Telegraph.co.uk, 24 Jul 2008, 12:35AM (engl.)
  • xxxxxx. Britain's first great Olympian honoured // thisisbristol.co.uk – News section brought by the Bristol Evening Post, Thursday, August 21, 2008, 08:00 (engl.)
  • Vlašić, Tonči. Hvala Britanci, za nas ste izmislili vaterpolo // Slobodna Dalmacija, mrežno izdanje, 2008-01-04, Preuzeto 2010-02-15