Paulin Dvor
| Paulin Dvor | |
|---|---|
  Paulin Dvor Paulin Dvor na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Osječko-baranjska županija |
| Općina/Grad | Šodolovci |
| Zemljopisne koordinate | 45°26′35″N 18°37′26″E / 45.4431°N 18.6239°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 55 |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Ukupno | 76 [1] |
| Pošta | 31215 Ernestinovo |
| Pozivni broj | + 385 (0)31 |
| Autooznaka | OS |
Paulin Dvor je selo u Hrvatskoj. Nalazi se u Osječko-baranjskoj županiji, u općini Šodolovci.
Zemljopis
Nalazi se 10 km južno od Osijeka. 2 km je zapadno od Ernestinova, s kojim je povezan cestom. Antunovac je udaljen 5 km, a Ivanovac 2 km.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine naselje je imalo 55 stanovnika.
2011. prema popisu stanovništva naselje je imalo 76 stanovnika. [1]
Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[2] [1]
- Napomena: Naselje Paulin Dvor iskazuje se od 1900. U 1900. nazvano Paulinin Dvor, a od 1910. do 1961. Pavlin Dvor. Do 1948. iskazivano kao dio naselja, a od 1953. kao naselje.
Promet
Nalazi se na pola puta između željezničkih pruga. Istočno se nalazi Osijek-Antunovac-Ernestinovo-Vinkovci, a zapadno je pruga Osijek-Čepin-Đakovo. Cestom se do Paulina Dvora s istoka dolazi cestovnim odvojkom iz Ernestinova.
Povijest
Domovinski rat
Paulin Dvor je u ranom razdoblju Domovinskog rata bio okupiran. Nakon žestokih borbi, velikosrpske postrojbe su ga zauzele 16. prosinca 1991.,[3] 11 dana nakon što su okupirale Antunovac,[3] a skoro pola godine otkad su (u lipnju) u osječkoj neposrednoj okolici, u Bijelom Brdu, Tenji i Markušici uspostavljene terorističke baze velikosrpskih ekstremista, odakle su isti napadali Osijek (još 29. lipnja 1991. je bio žestoko napadnut[Pješačkim napadom valjda, topnički su bili cijelog rata.] iz Tenje) i kontrolirali prugu i cestu Osijek-Vinkovci (iz Markušice).
11. i 12. prosinca 1991. neki pripadnici 130. brigade Hrvatske vojske su u Paulin Dvoru i njegovoj okolici ubili 18 civila, deset muškaraca i osam žena, starosti od 41 do 85 godina (sedamnaest Srba i jednog Mađara). Za zločin je osuđene su dvije osoba na višegodišnju zatvorsku kaznu.[4][5] Ovo se zbilo u višemjesečnoj tjeskobnoj atmosferi neprestanog granatiranja koje je počelo još 29. lipnja iz Tenje[3] koju su držali pobunjeni Srbi i JNA. JNA i pobunjeni Srbi granatirali su grad i iz inih iz okupiranih naselja. 5. srpnja 1991. dužnosnici Srbije i JNA (Milošević - Jović - Kadijević) dogovorili su razmještaj postrojba JNA u Hrvatskoj na područja koja su Srbi željeli izdvojiti iz Hrvatske,[3] ako već ne uspiju zauzeti cijelu Hrvatsku. Osijek se našao na planskoj ruti udara na Hrvatsku i odsijecanja dijelova Hrvatske: "Glavne snage koncentrirati na liniji: Karlovac - Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinovci - Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj način pokriti sve teritorije gde žive Srbi do potpunog raspleta".[3] I kad su te dane (5.-6. srpnja) hrvatski MUP i ZNG potisnuli četnike iz Stare Tenje, JNA, neusporedivo moćnija od hrv. snaga, otvoreno se je stavila na stranu pobunjenih Srba, napadom na Osijek.[3] 19. kolovoza zrakoplovi JNA bombardirali su Osijek, dvije su žene stradale smrtno, pogođena je osječka katedrala i industrijski pogoni. 21. kolovoza JNA snažno topnički napale Osijek i okolna sela, ranivši mnoštvo civila. Vođa srpskih terorista Željko Ražnatović zahtijevao je predaju grada u roku od 24 sata. 3. rujna srpske su snage zauzele Bilje.[3] Istog su dana unatoč potpisane obustave paljbe, srpske snage topnički napale Osijek, ubivši 14, a ranivši 28 osoba. 6. rujna u napadu JNA je oštetila crkvu sv. Petra u Osijeku. 10. rujna topničkim napadom JNA pogođen dječji vrtić i franjevački samostan. 15. rujna srpske paravojne snage topnički su napale osječku bolnicu i ubile pritom 4 osobe. 16. rujna hrvatski su branitelji u Osijeku uništili 10 tenkova JNA, koja je cijeli dan neprekidno napadala osječku bolnicu. Tog se dana predao Dom JNA u Osijeku hrvatstkim snagama. Tijekom rujna JNA je nagomilala oklopno-mehanizirane snage u osječkim predgrađima te u Baranji, tako da se mogao očekivati oubhvatni napad na Osijek sa sjeverne strane. Rujna je JNA izvodila koordinirani udar radi izvlačenja 12. pmbr koja je bila okružena u vojarni u Osijeku. Hrv. su snage pokušale olakšati pritisak na grad manjom napadnom akcijom. 16. rujna na Tenjskoj je cesti JNA srušila nadvožnjak, a tenkovi s poligona "C" pucali su na Brijest, Reftalu i Dinaru. 17. rujna ZNG zauzeo je borbama poligon C i ine vojarne, no iz svih je tih objekata JNA izvukla kompletno oružje, koje je poslije rabila u napadu na Vukovar. ZNG je napustio položaje u Sarvašu.
Opasnost pješačko-tenkovskog napada dugo je visila Osijeku kao mač nad glavom. Vukovar je nakon dugotrajne opsade pao 15. studenoga, vijesti o padanju hrvatskih naselja stizale su odosvuda, a neprijatelj se primicao gradu. Dana 5. prosinca pao je Antunovac. Istog su dana snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno-pješačkim napadom, a hrvatske su snage uz velike žrtve u bitci na šumi Rosinjači na južnom prilazu gradu malim postrojbama zaustavile udar. JNA i pobunjeni Srbi okupirali su Paulin Dvor 16. prosinca 1991. Prosinačkih su dana hrvatske snage uspjele olakšati pritisak na Osijek sa sjeverne strane, oslobađanjem 30 km2 u Baranji napraviti mostobran za buduće vojnooslobodilačke akcije.[3]
Šport
Od 1968. godine postojao je nogometni klub NK Dejan Bekić Paulin Dvor[6] koji je dobio ime po rano preminulom igraču Crvene Zvezde Dejanu Bekiću
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Popis stanovništva 2011. godine DZS. Pristup stranici 5. ožujka 2018.
- ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata 1991.
- ↑ Dnevnik.hr Hina: Odluka Vrhovnoga suda. 24. travnja 2013. Pristupljeno 5. ožujka 2013.
- ↑ http://www.centar-za-mir.hr/index.php?page=article_sudjenja&trialId=31&article_id=48&lang=hr
- ↑ http://www.pinga99.com/admin/uploads/1767.jpg
| |||||