Pančevo Панчево/Pančevo | |||
---|---|---|---|
|
|||
Vlast | |||
- Gradonačelnik | Saša Pavlov (SNS) | ||
Službena stranica www.pancevo.rs |
Pančevo (srp. ćir.: Панчево, mađ. Pancsova, njem. Banstadt i Pantschowa, tur. Pançova,, rum. Panciova, slk. Pánčevo, rusinski Панчево) je grad u Banatu (Vojvodina, Republika Srbija), na rijeci Tamišu.
Teritorijalno je sjedište istoimene općine kao i Južno-Banatskog okruga.
Povijest
Pančevo se prvi put spominje u 12. stoljeću. U srednjem vijeku, Pančevo je pripadalo kovinskoj županiji. U tursko doba bilo je većinsko srpsko naselje. Poslije oslobođenja od Turaka (1716.), bilo je središte okruga. Već u to doba počinje u Pančevu naseljavanje Nijemaca i traje u jačem razmjeru kroz cijelo 18. stoljeće. Od 1716. do 1764. Pančevo je bilo komorsko, a od 1764. do 1794. vojno-graničarsko trgovište.
1848./49. Pančevo je znatno stradalo tijekom revolucije. 1873. postalo je municipalni grad. U drugoj polovici tog stoljeća počinje u Pančevu u većoj mjeri naseljavanje Mađara. 8. studenog 1918. ušla je u Pančevo srpska vojska.
31. siječnja 1921. godine Pančevo je imalo 19.362 stanovnika od kojih je bilo: Srba 9.422, Mađara 887, Nijemaca 7.237, Židova 600; pravoslavnih 9.874, katolika 6.350, evangelika 2.500.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine u gradu Pančevu živjelo je 77.087 stanovnika (prema popisu iz 1991.godine bilo je 72.793 stanovnika).
Godina | Ukupno | Srbi | Nijemci | Jugoslaveni | Мađari | Slovaci | Мakedonci | Crnogorci | Hrvati | ostali |
1910. | 20.808 | 41,88% | 33,89% | 0,00% | 16,17% | 1,17% | 0,00% | 0,00% | 0,65% | 4,24% |
1991. | 72.793 | 72,57% | n.p | 8,75% | 5,56% | 2,20% | 2,40% | 1,88% | 1,35% | 5,29% |
2002. | 77.087 | 79.08% | n.p | 2,35% | 4,25% | 1,82% | 1,55% | 1.03% | 0,92% | 9,00% |
Pored navedenih naroda u Pančevu još žive i Albanci, Bošnjaci, Bugari, Bunjevci, Vlasi, Goranci, Muslimani, Nijemci, Romi, Rumunji, Židovi, Rusi, Rusini, Slovenci, Ukrajinci i Česi.
Poznate osobe
Gospodarstvo
Stanovništvo Pančeva bavi se pretežno ratarstvom, ali je vrlo lijepo zastupljen obrt i trgovina, naročito stokom i hranom. Industrija je također znatna, naročito svilarska. U Pančevu su dvije pravoslavne crkve; starija (Vaznesenska) s templom, koju je radio Konstantin Danil, i nova (Uspenska) u bizantinskom stilu, sa slikarskim i ornamentalnim radovima Uroša Predića, St. Aleksića i Markovića. U Pančevu ima gimnazija, trgovačka akademija, muška i ženska građanska škola i aerodrom međunarodnog društva za zračni promet.
Nakon Prvog svjetskog rata, pančevačka industrija doživljava svoju drugu mladost i postaje jedan od industrijskih giganata bivše Jugoslavije. Otvaraju se mnogobrojne tvornice koje zapošljavaju na desetine tisuća radnika iz Pančeva, Beograda i okolnih mjesta iz skoro cijelog južnog Banata.
Literatura
- Narodna enciklopedija (1927 g.), članak D. Popovića;
- N. Milutinović, Naše varoši, l (1922);
- B. Jankulov, Priloker, Istorija grada Pančeva (1925).
Vanjske poveznice
|
- PREUSMJERI Predložak:Srbijanski gradovi i općine