Operacija Đavolja greda
| Operacija Đavolja greda Operacija Kopački rit | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Domovinski rat | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Hrvatska vojska MUP RH |
.svg) Jugoslavenska narodna armija .svg) Srpska vojska Krajine | ||||||
| Zapovjednici | |||||||
|
|
| ||||||
| Postrojbe | |||||||
Operacija Kopački rit odnosno operacija Đavolja greda je bila napadno-oslobodilačka operacija hrvatskih postrojaba u početnom razdoblju Domovinskog rata.
Uvodne okolnosti[uredi]
Još početkom rujna 1991. velikosrpski agresori osvojili su Bilje, zadnje veće slobodno naselje u Baranji. Bojišnica se do kraja nije iskristalizirala. Ničija zemlja bio je močvarni prostor Kopačevskog rita zvan Đavolja greda, čemu je pridonijela činjenica što bi ga bilo teško zadržati. No srpska osvajanja nisu stala, pa su na jugu osječkog bojišta jedan za drugim padala sela pod nadzorom hrvatske vlasti.[1]
JNA, snage pobunjenih hrvatskih Srba te velikosrpskih dragovoljci pokušali su napadnom akcijom od 16. prosinca 1991. [2] Velikosrpske snage pomaknule su se ka Osijeku radi zauzimanja zadnjih osječkih naselja na lijevoj obali Drave (Podravlje, Tvrđavica) te izbiti na samu obalu Drave, što bi paraliziralo život u Osijeku, već tada okruženog s tri strane.[3] S južne strane Osijeka velikosrpski agresori su okupirali Paulin Dvor. Već su osvojile su prostor lijeve obale Drave nasuprot Donjogradskom groblju, Luci Tranzit i Nemetinu. Sljedeći neprijateljski cilj bio bi spojiti se sa svojim postrojbama istočno od Osijeka.[4] Još da je palo gradsko naselje Osijeka Podravlje, gradsko središte Osijeka bi bilo izravno izloženo napadima. Već samo primicanje povećalo je topnički pritisak na grad. [1]
Daljnja namjera osvajača bila je ući iz Osijek iz okupirane Baranje. [2]
Operacija[uredi]
Stoga su hrvatske snage radi sprječavanja i demotiviranja sličnih pokušaja, odmah su regirale. Akcija je bila nužna, jer je pesimistični a realni scenarij mogao se odviti dotle da velikosrpski osvajači presijeku Osijek na dva dijela. Stoga su poduzele dva protunapada 16. i 17. prosinca, ali bez većeg uspjeha.[1] Razlog je bio što su velikosrpski agresori bili dobro ukopani i imali su jako dobar izvor informacija pa su spremno dočekali već prvi napad hrvatskih snaga 16. prosinca. Hrvatske postrojbe trpile su zbog toga gubitke koje su već bili na rubu dopustivog. Curenje informacija predstavljao je ozbiljan problem.[4] Trećeg dana potom poduzela su konačnu protunapadno-osloboditeljsku akciju[1] u strogo kontroliranim uvjetima.[4]
Teren su izvidili te je potom slijedila topnička priprema.[4] 135. baranjska brigada HV, 4. policijska postaja Beli Manastir MUP-a RH, postrojba specijalne policije PU Osječko-baranjske iz Osijeka Orao, specijalna postrojba Glavnog stožera Bojna Frankopan, postrojba Riječne flotile HRM Drava[5], vojna policija, te dio (1. bojna[4]) 160. osječke brigade HV[1] združenim su snagama krenuli odbaciti snage velikosrpskog agresora od obala Drave. [2] Napad su sproveli munjevito.[4] Akcija je rezultirala potpunim uspjehom te su do večeri odbacili neprijateljske postrojbe dalje od grada. Potisnuli su ih u dubinu Baranje, u Kopački rit, [2] preko Stare Drave,[3] sve do sela Kopačeva. Tako su stvorili mostobran na baranjskoj strani koji je ujedno bio i sigurnosnom zonom prema Osijeku. Udaljenje neprijatelja učinilo je Osijek znatno sigurnijim gradom. Velika važnost sastoji se u tome što je ovo bila prva pobjeda hrvatskih snaga na ovom dijelu bojišnice. Pobjeda je ujedno bila i prekretnicom događaja, jer velikosrpske postrojbe više nisu naprjedovale na ovom bojištu. Tako više nije bila upitna konačna obrana Osijeka od mogućeg osvajanja. Uspješne akcije obično prati standardno izvješće o nanesenim velikim gubitcima neprijatelju u ljudstvu i zaplijenjenom oružju i opremi. Ovdje je zapljena velikih količina oružja i opreme bila krajnje važna, osobito osječkim braniteljima, jer su hrvatske snage gotovo cijeli Domovinski rat bile u oskudici s time[6] i svaki komad oružja, strjeljiva i opreme bio je prijeko potreban. [2]
U akciji su poginula osmorica hrvatska branitelja (17. prosinca Jerko Velat i Mihalj Kiš, 18. prosinca Ninoslav Junašević, Ivica Minkoš i Ivan Ereš), ranjeno je 27 pripadnika MUP-a i 21 pripadnik ZNG-a.[4]
Velikosrpske snage pretrpile su velike gubitke. [2] Osim dalekometnim oružjem, srpske snage više nikad nisu priprijetile Osijeku te je poraz srpskog okupatora bio potpun.[4]
Spomen[uredi]
Spomen obilježja i križa poginulim hrvatskim branitelja nalazi se na Biljskoj cesti .[2]
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Borna Marinić: Ovaj pothvat hrvatskih snaga spasio je Osijek - operacija Đavolja greda . Domovinski rat. 18. prosinca 2022. Pristupljeno 24. kolovoza 2023.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 HINA: Osijek obilježio 30. obljetnicu VRO „Kopački rit“ . Glas Slavonije. 18. prosinca 2021. Pristupljeno 24. kolovoza 2023.
- ↑ 3,0 3,1 Borna Marinić: Operacija Đavolja greda — 18. prosinca. Dogodilo se na današnji dan u Domovinskom ratu. 18. prosinca 2014. Pristupljeno 24. kolovoza 2023. Arhivirano 20. rujna 2016.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 Dražen Jurmanović: Obilježavanje operacije “Đavolja greda”. Portal Veterani. 18. prosinca 2022. Pristupljeno 24. kolovoza 2023.
- ↑ Odred Riječne ratne flotile Drava ("RRF "Drava") osnovan je 1. listopada 1991.
- ↑ Hrvatska je velikosrpskim činom JNA i veleizdajničkim činom ondašnjih vlasti ostala bez oružja Teritorijalne obrane SR Hrvatske namijenjenog pričuvnicima i širem stanovništvu. Oružje su jugokomunističke vlasti predale JNA prije nego je demokratski izabrana vlast mogla ga kontrolirati. Nemogućnosti obrane Hrvatske pridonio je sramotni UN-ov embargo na oružje na "sve zaraćene strane u bivšoj Jugoslaviji", koji je pogodio Hrvatsku, a ne velikosrpske snage koje su ga imale za dugogodišnje ratovanje.
Vanjske poveznice[uredi]
- Akcija Đavolja greda Kopački rit YouTube