Ontario Lacus

Datoteka:Cassini-OntarioLacus-RADAR.jpg

Radarska snimka Ontario Lacusa.

Datoteka:Lacus Ontario.jpg

Infracrvena slika Titanove južne polarne regije. Ontario Lacus je tamna površina lijevo od centra.

Ontario Lacus je jezero sastavljeno od metana, etana i propana u blizini južnog pola Saturnovog mjeseca Titana. Njegov karakter ugljikovodičnog jezera potvrđen je opažanjima svemirske letjelice Cassini, objavljenim u izdanju časopisa Nature od 31. srpnja 2008. godine. Ontario Lacus ima površinu od oko 15,000 kilometara kvadratnih, oko 20% manje od svog zemaljskog imenjaka, jezera Ontario u Sjevernoj Americi. U travnju 2012. objavljeno je da jezero možda više sliči močvari.

Obale

12. siječnja 2010. godine, Cassini je snimio detaljniju radarsku sliku Ontario Lacusa koja pokazuje brojne površinske značajke. Na sjevernoj obali nalaze se niska brda, vjerojatno visoka oko 1 kilometar, i poplavljene riječne doline. Na sjeveroistočnom dijelu jezera može se vidjeti glatka obala isklesana valovima, poput jugoistočne strane jezera Michigan. Glatke linije paralelne s trenutnom obalnom linijom mogle bi se stvarati niskim valovima tijekom vremena, koje vjerojatno pokreću vjetrovi koji pušu sa zapada ili jugozapada. Na jugoistočnoj obali nalazi se okrugla uvala usječena u obalu.

Srednji dio zapadne obale ima dobro razvijenu riječnu deltu uočenu na Titanu, pokazujući da se tekući ugljikovodici koji se slijevaju iz više ravnica prebacili kanale na svom putu u jezero. Primjeri ove vrste prebacivanja kanala i delta modificiranih valovima mogu se naći na Zemlji na južnom kraju jezera Albert između Ugande i Demokratske Republike Kongo u Africi te u ostacima drevnog jezera poznatog pod nazivom Megačad u afričkoj državi Čad.

Povlačenje obala

Infracrvena promatranja pokazuju da se jugozapadna obala jezera povukla za 9-11 km tijekom četiri godine (2005.-2009.), očito zbog isparavanja tijekom suhe jeseni na južnoj polutki. Tijekom istog intervala nije primijećena promjena na južnoj ili jugoistočnoj obali, što ukazuje na strmije padine na tom dijelu jezera. Suprotno tome, veličine jezera sjeverne polutka i mora bile su puno stabilnije.

Dubina

Prema zemaljskim standardima, čini se da je jezero izuzetno plitko. Radarska mjerenja izvršena u srpnju 2009. i siječnju 2010. pokazuju prosječnu dubinu od 0,4 - 3,2 m, a maksimalnu dubinu od 2,9 - 7,4 m. To jezeru daje procijenjeni obujam od 7 do 50 km³, manje od jedne tridesetine zapremine Ontario na Zemlji. Notorno plitko jezero Okeechobee na Floridi ima sličnu dubinu.

Geomorfologija i hidrologija

Datoteka:Lake Eyre comparison to Ontario Lacus.png

Lijeva i desna slika prikazuju velika slivna područja jezera Eyre (tamno siva regija), odnosno Ontario Lacus (crveni obris). U oba slučaja područje jezera (plavi, isprekidani ovali) mnogo je manje od područja sliva.

Ontario Lacus može nalikovati polusušnoj plitkoj udubini koja leži u aluvijalnoj ravnici gdje se visina vodostaja (tekućih ugljikovodika) uzdiže iznad nadmorske visine poda, analogno močvari Etosha u Namibiji. Pomoću hidroloških modela otjecanja pronađeni su dokazi za opsežno slivno područje jezera, što sugerira da su sezonske kiše možda odgovorne za punjenje tekućina u lokalnoj depresiji. Ova situacija može biti analogna kratkotrajnom punjenju jezera Eyre u Australiji zbog izrazito velikog sliva i polusušne klime u središnjoj Australiji.

Valovi

Svi valovi na jezeru također su daleko manji od onih koji bi bili na većem tijelu tekuće vode na Zemlji; njihova procijenjena maksimalna visina bila je manja od 3 mm tijekom promatranja radarskog zrcalnog odraza tijekom Cassinijevog preleta T49 u srpnju 2009. Na Titanu se valovi mogu generirati pri nižim brzinama vjetra nego na Zemlji, zbog četiri puta veće atmosferske gustoće, a trebali bi biti i sedam puta veći pri određenoj brzini vjetra, jer je Titanova površinska gravitacija jaka kao sedmina Zemljine gravitacije. S druge strane, čisti tekući metan tek je upola toliko gust kao voda i možda uopće nije dovoljno gust da tvori val, usporediv s izgradnjom pijeskovitog dvorca sa suhim pijeskom. Alternativno, nedostatak valova mogao bi ukazivati ili na brzinu vjetra manju od 0,5 m/s, ili neočekivano viskozni sastav tekućine za miješanje ugljikovodika. U svakom slučaju, očigledna prisutnost plaža stvorenih valovima na sjeveroistočnoj obali jezera sugerira da se ponekad stvaraju znatno viši valovi.

Vanjske poveznice

• Videozapisi JPL-a koji opisuju nedavna otkrića o Ontario Lacusu
• • Parametar url nije dopušten u klasi news
  • Parametar type nije dopušten u klasi news
  • Parametar title nije dopušten u klasi news
  • Parametar publisher nije dopušten u klasi news
  • Parametar date nije dopušten u klasi news
  • Parametar author nije dopušten u klasi news
  • Parametar last nije dopušten u klasi news
  • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news