Omo
Ovo je glavno značenje pojma Omo. Za druga značenja pogledajte Omo (razdvojba). | |
| Duljina | 760[1] km |
| Nadm. visina izvora | 2.316 m |
| Nadm. visina ušća | 487 m |
| Izvor | gorje Šoa |
| Ušće | jezero Turkana (delta) |
| Države |  Etiopija
|
| Gradovi | Soddo |
| Slijev | jezero Turkana |
| Ulijeva se u | jezero Turkanu |
| Plovna od − do | kod jezera Turkane |
Omo je velika rijeka na jugu Etiopije, koja u cjelosti teče unutar granica Etiopije do svog ušća u jezero Turkanu na granici s Kenijom. Omo protječe kroz zapadni dio regije Oromia i središnjim dijelom regije Južnih naroda.
Prvi Europljanin koji je u cijelosti istražio tok rijeke Omo od izvora do ušća u jezero Turkanu, bio je talijanski istraživač Vittorio Bottego (1895. – 1897. ).
Zemljopisne osobine
Rijeku Omo tvore više manjih planinskih potoka u gorju Šoa. Njezin tok je uglavnom pravilan u smjeru juga, osim kod kordinate 7°37′N 36°30′E / 7.617°N 36.5°E kad naglo skreće na zapad te potom pravi veliki S, te potom opet pravilno teče prema jugu do Jezera Turkana gdje na ušću ima malu deltu. Omo je 760 km dug.[1] Od izvora do ušća Omo ima ukupan pad od skoro 2000 m, od izvora na visini 2316 m do ušća u jezero na 487 m, te stoga teče poput gorskog brzaca, ima vodopade, poput Kokobija i drugih manjih. Zbog toga je Omo plovan samo na vrlo kratkom dijelu iznad svog ušća u jezero Turkanu. Turistički vodič po Etiopiji - Spectrum, opisuje rijeku Omo kao popularno mjesto za rafting u rujnu i listopadu, kad rijeka ima još uvijek visok vodostaj poslije kišne sezone. Najveće pritoke Oma su rijeke Gibe, Wabi, Denchia, Gojeb, Mui i Usno.
Nekoć je rijeka Omo bila istočna granica afričkih srednjovjekovnih kraljevstva Janjero i Garo. Rijeka Omo prolazi pored Nacionalnih parkova; Mago i Omo, poznatih rezervata divljih životinja. Rijeka je i danas stanište bronih afričkih divljih životinja; nilskih konja, krokodila i otrovnih zmija vretenica (Bitis arietans).
Otkriće rijeke Omo i jezera Turkana
Rijeka Omo i mitsko veliko jezero na njezinu ušću uzbuđivali su maštu Europljana, sredinom 19. stoljeća koji su imali vrlo površne informacije o tome koje su im došle od domorodaca preko arapskih trgovaca. Jules Borelli bio prvi europski istraživač koji je istražio gornji i srednji tok rijeke Omo 1880.. Talijanski istraživač Vittorio Bottego uspio je temeljno istražiti tok rijeke Omo u lipnju 1896. za svoje druge afričke ekspedicije (1895.-97.), na kojoj je i umro 17. ožujka 1897. britanski istraživač Herbert Henry Austin i njegovi ljudi, dospjeli su delte rijeke Omo 12. rujna 1898., ali su razočarano utvrdili da je etiopska ekspedicija na čelu s rasom Voldom Giorgisom, prethodno već zabila etiopski stijeg na sjevernu obalu jezera Turkane 7. travnja 1898., kao i to da su već orobili domorodce. Ruski poručnik Aleksandar Bulatovič vodio je drugu etiopsku ekspediciju do obala jezera 1899. godine. Ova istraživanja inspirirala su i poljskog romansijera Henryka Sienkiewicza za njegov pustolovni roman Kroz pustinju i prašumu.
Rijeka Omo i prvi ljudi
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Za dolinu u donjem toku rijeke Omo se drži da je bila raskrižje različitih kultura i etničkih skupina već prije više tisuća godina. Zbog toga se danas vrše istraživanja stanovnika Donjeg Oma, plemena Mursi, Suri, Niangatom, Dizi i Me'en, istražuje njihova različitost.
Cijeli sliv rijeke Omo je važno geološko i arheološko nalazište. Na nekoliko nalazišta pronađeni su fosili hominida iz pliocena i pleistocena, koje su iskopali francuski i američki timovi stručnjaka. Pronađeni su i fosili Australopithecine i homo sapiensa na nekoliko lokaliteta, kao i kameno oruđa od kvarcita, starosti oko 2,4 milijuna godina. Kad je oruđe otkriveno, isprva se mislilo da je čak starije od kulture Oldovan, zbog grubljeg i primitivnijeg izgleda. Novija istraživanja pokazala su da je to zbog lošijeg materijala tako da se danas drži da i to oruđe pripada Kulturi kanjona Oldovan.
Zbog izuzetnih kulturno povijesnih vrijednosti, UNESCO je 1980. uvrstio Dolinu donjeg toka rijeke Omo na na svoju listu Svjetske baštine.[2]
Hidroelektrana Gibe III
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana Gilgel Gibe IIINa rijeci Omo se nalazi najveću hidroelektranu u Africi sa betonskom branom visokom 243 m, snage 1870 MW. U vrijeme izgradnje, taj je projekt nakupio dosta protivnika, zaštitnika prirode koji su bili pokrenuli svoju online peticiju.[3][4]
Poplava 2006
Jake kiše 2006. uzrokovalo su velike poplave u donjem dijelu rijeke Omo, za koje se utoplo 456 ljudi, a 20.000 ljudi pobjeglo iz svojih domova.[5]
Izvori
Bibliografija
- Butzer, Karl W. (1971). Recent history of an Ethiopian delta: the Omo River and the level of Lake Rudolph, Research paper 136, Department of Geography, University of Chicago, 184 p., LCCN 70-184080 (engl.)
- Camerapix (2000). Spectrum Guide to Ethiopia, First American Ed., Brooklyn: Interlink, ISBN 1-56656-350-X (engl.)
- Ben Crandall: The Omo River Valley, eMuseum @ Minnesota State University, Mankato (2007) (engl.)
- W. Hurd: Rangers by Birth, Cultural Survival Quarterly, (2006)
- Lower Valley of the Omo, World Heritage List, UNESCO (engl.)
- L. Vannutelli e C. Citerni: Seconda spedizione Bòttego: L'Omo, viaggio d'esplorazione nell'Africa Orientale, Milano: Hoepli, 1899.
- PREUSMJERI Predložak:Ita oznaka
Vanjske poveznice
- Nacionalni park Omo (engl.)
- Early Homo sapiens Remains from the Omo River Region of South-west Ethiopia (engl.)
- The Oldest Homo Sapiens: Fossils Push Human Emergence Back To 195,000 Years Ago (engl.)
- The African Tribes of OMO (engl.)
- Africa Resources Working Group Gibe III Dam Omo River (engl.)
| |||||||||||||||
