| Oberon | |
|---|---|
 Na donjem lijevom rubu, vidljiva je 6 km visoka planina (Voyager 2) | |
| Otkriće | |
| Otkrio | William Herschel |
| Datum otkrića | 11. siječnja 1787. |
| Planet | Uran |
| Grupa satelita | veliki unutarnji pravilni |
| Orbitalni elementi | |
| Ekscentricitet (e) | 0.0014 |
| Prosječna udaljenost | 583,520 km |
| Orbitalni period (P) | 13.463234 d |
| Inkl. prema ekvatoru planeta | 0.058° |
| Fizičke osobine | |
| Srednji promjer | 761.4 km (0.1194 x Zemlja) |
| Površina | 7,285,000 km² |
| Masa | 3.014·1021 kg (5.0455·10-4 x Zemlja) |
| Volumen | 1,849,000,000 km³ |
| Gustoća | 1.63 g/cm³ |
| Gravitacija na površini | 0.346 |
| Brzina oslobađanja | 730 m/s |
| Period rotacije | sinkrona rotacija (pretpostavka)[1] |
| Apsolutna magnituda | 0.23 |
| Prosječna površinska temperatura |
61 K |
Oberon (također Uran IV) je prirodni satelit Urana. Kruži oko Urana na udaljenosti oko 583 420 km. Polumjer Oberona iznosi 761.4 km, a masa 3.03 × 1021 kg. Oberon je vrlo sličan Umbrielu, iako je veći.
Otkrio ga je William Herschel, 1787. godine. Voyager 2 (1986.) je jedina letjelica koja je posjetila Oberon.
Sastav i reljef
Oberon je građen od stijenja i vodenog leda.
Oberonova površina je prepuna udarnih kratera, mnogo većih od onih na Arielu i Titaniji. Neki pokazuju i zrake izbačenog materijala slične onima na Jupiterovu satelitu Kalistu. Mnogi krateri imaju dna prekrivena tamnijim materijalom.
Velike pukotine na južnoj Oberonovoj polutci ukazuju na geološku aktivnost u ranoj povijesti ovog satelita. Oberonova površina se nije mnogo mijenjala od svog formiranja.
Izvori
- ↑ Primjena formule pokazuje plimno vezanje na vremenwskoj skali od samo 300,000 godina.
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Oberon (mjesec) koji govori o prirodnim satelitima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| |||||||||||