Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Novo djelo koje podučava govoriti slavenski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Novo djelo koje podučava govoriti slavenski jezik (Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca) je prvi hrvatski rječnik. Napisao ga je španjolski Židov i jakinski trgovac Petar Lupis Valentijan 1527. godine. Djelo je mali talijansko-hrvatski rječnik. U ovo je djelce Valentijan unio 328 hrvatskih riječi. Hrvatske su riječi većinom sjevernočakavske, vjerojatno od senjske čakavštine. Također sadrži nešto hrvatskih riječi na dubrovačkome dijalektu.[1]

Talijansko-hrvatski rječnik Petra Lupisa Velentiana s konverzacijskim priručnikom Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca alli grandi, alli picoli et alle donne tiskan je u Anconi 1527. godine u tiskari Bernardina Guerraldyja.

Opis

Riječ je o jezičnom priručniku maloga formata - o knjižici od samo osam stranica koja je od izuzetne važnosti za povijest hrvatske leksikografije jer početak hrvatske leksikografije pomiče u prva desetljeća 16. stoljeća (68 godina prije Vrančićeva rječnika iz 1595. godine). To je leksikografsko djelo s abecednim popisom talijanskih riječi. Ima 196 talijanskih natuknica prevedenih na hrvatski jezik, s malim konverzacijskim priručnikom i obrascem za pisanje pisma. Talijanskih je riječi ukupno 412, a hrvatskih 328. Rječnik je u münchenskoj Državnoj bavarskoj knjižnici pronašao češki slavist Jan Petr i prvi ga opisao u časopisu Slavia 42 (1973: 44-67). Na naslovnoj stranici donosi se podatak o godini izdanja (1527.), ali se ne navodi ime autora, kao ni podatak o mjestu tiskanja. Do tih je podataka došao Jan Petr na temelju iscrpnoga istraživanja. Autor je Petar Lupis Valentiano (Pietro Lupis Valentiano), trgovac španjolskoga podrijetla, koji je boravio u Anconi i za potrebe trgovaca (uglavnom onih na obalnom dijelu ondašnje Hrvatske) sastavio rječnik i dao ga tiskati.

Jezično, djelo je dijalektno mješovito, i s obzirom na talijanski i s obzirom na hrvatski jezik. Talijanski jezik ima obilježje mletačkih i furlanskih govora, s ponešto firentinizama, dok hrvatski upućuje na čakavsko-ikavske govore sjeverno od Zadra (Senj), sa sporadičnim utjecajem štokavsko-jekavskoga dubrovačkoga govora. Refleks jata stoga je uglavnom ikavski, odnosno ikavsko-ekavski (s ekavizmima prema Jakubinskij-Meyerovu zakonu) te, sporadično, jekavski.

Rječnik Petra Lupisa Valentiana značajno je djelo hrvatske leksikografije. Osim što je to prvi leksikografski rad u povijesti hrvatske leksikografije, u njemu se potvrđuju riječi koje se ne nalaze u Akademijinu Rječniku, kao i riječi koje Akademijin Rječnik navodi s kasnijim datumom. Valja istaknuti da rječnik donosi neke poslovice, uglavnom talijanske prevedene na hrvatski jezik. Djelo je bitno za usporedno proučavanje onodobnih hrvatskih i talijanskih jezičnih dodira.

Povezani članci

Izvori

  1. Josip Lisac: Rječnici. Leksikon Marina Držića. Pristupljeno 14. ožujka 2019.

* IHJJ, Talijansko-hrvatski rječnik Petra Lupisa Velentiana

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (http://www.ihjj.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.