Normala

Normala je najopćenitije pravac ili vektor koji je okomit na objekt o kojem se govori (npr. normala na krivulju, normala na površinu i sl.).

Normala na krivulju

Normala na krivulju $y=f(x)$ u točki $x_{0}$ predstavlja pravac koji prolazi kroz točku $(x_{0},f(x_{0}))$ i okomit je na tangentu krivulje u toj točki. Budući da je interpretacija prve derivacije funkcije koeficijent smjera pravca, od. tangente, to je jednadžba normale

y-f(x_{0})=-{\frac {1}{f'(x_{0})}}(x-x_{0}),

uz pretpostavku da prva derivacija ne iščezaje u točki $x_{0}$ , tj. $(f'(x_{0})\neq 0).$

Ako je $f'(x_{0})=0$ , tada je jednadžba normale $x=x_{0}$ , tj. normala je očito paralelna s $y$ -osi.

Vektor normale je vektor koji leži na prethodno definiranom pravcu – normali. Pod pojmom normala, dakle, nekad razumijevamo prethodno definirani pravac, a nekad vektor koji leži na tom pravcu. Vektor normale po dogovoru najčešće gleda „van” krivulje.

Normala na površinu

Vektor normale na površinu u točki $T$ je vektor okomit na tangencijalnu ravninu površine u točki $T$ . U slučaju ravne površine, očito je to vektor okomit na samu tu ravninu, i dan je vektorskim produktom bilo kojih dvaju vektora koja leže u ravnini. Ravnina, dakle, može imati normalu u dva smjera.

Normala na opću površinu, parametriziranu sustavom krivolinijskih koordinata $\mathbf {x} (s,t)$ , gdje su $s$ i $t$ realne varijable, dana je vektorskim umnoškom parcijalnih derivacija po respektivnim koordinatama:

{\partial \mathbf {x}  \over \partial s}\times {\partial \mathbf {x}  \over \partial t}.

Normala na opću površinu, zadanu implicitno jednadžbom

f(x,y,z)=0,

u točki $T=(x,y,z)$ dana je gradijentom:

\nabla f(x,y,z).

Iznimke

Ako određena površina u nekoj točki nema definiranu tangencijalnu ravninu, onda tu nema definiranu ni normalu. Tako, npr., valjak nema definiranu normalu na spoju plašta i dna, stožac nema normale u vrhu; u dvije dimenzije, funkcija $f(x)=|x|$ nema definiranu normalu u ishodištu.

Jedinstvenost

Već smo kod normale na krivulju mogli nazreti da normala nema jedinstven smjer – vektor normale na pravac već ima dva moguća smjera. Za orjentiranu površinu, normala se određuje pravilom desne ruke, tj., rečeno intuitivno, „gleda prema van”.

Vanjske poveznice