Njemačka četa Ernst Thälmann

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Njemačka četa Ernst Thälmann

Zastava njemačke narodnosti u SFRJ
Aktivna 15. kolovoza 1943. – 4. studenog 1944.
Država NDH
Odanost Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
Grana Podravski partizanski odred
Osamnaesta slavonska brigada NOVJ-a
25. brodska brigada NOVJ-a
Vrsta četa
Veličina kolovoz 1943: 40 vojnika i časnika[1]
lipanj 1944: 28 vojnika i časnika[2]
Sjedište Slatinski Drenovac, kraj Slatine
Sudjelovanje u borbama Napad NOVJ-a na Đakovo 1943.
Napad NOVJ-a na Podravsku Slatinu 1944.
Napad NOVJ-a na Slavonsku Požegu 1944.
Zapovjednici
komandant Rudolf Vaupotich
Hans Pichler
Stevo Petković
Johann Maschach[2]
politički komesar Ivan Johan Muker
Otto Kautzmann
Erwin Kautzmann
Johan Andelfinger
Fritz Jung[2]

Njemačka narodnooslobodilačka četa „Ernst Thälmann“ formirana je 15. kolovoza 1943. u selu Slatinski Drenovac kraj Slatine od oko 40 pripadnika njemačke nacionalne manjine i izvjesnog broja Hrvata i Srba iz Slavonije.[1]

Četa je dobila naziv po tadašnjem generalnom sekretaru KP Njemačke, Ernstu Thälmannu.[1]

Djelovala je u sastavu Podravskog partizanskog odreda, a kasnije u sastavu Dvanaeste slavonske divizije NOVJ-a.[1]

Pored petokrake zvijezde, njezini borci nosili su i njemačku nacionalnu zastavu.[1] Borci čete bili su popularno poznati pod imenom Thälmannovci.[2]

Borbeni put čete

Četa je osnovana nakon dogovora između načelnika stožera Šestog korpusa Mate Jerkovića i sedmorice boraca njemačke narodnosti (Ivan Johan Muker, Rudolf Vaupotich, Adam Steinbrickner Žan, Johann Kautzmann, Andreas Sommer, Josef Bot, Johann Fletz). Odlukom stožera utvrđeno je da će se naredbe u četi izdavati na njemačkom jeziku.[2]

Na svoj prvi marš, četa je krenula 18. kolovoza. Ubrzo se u Hum Varoši pridružila mađarskom bataljunu „Sándor Petőfi“ i krenula u misiju pridobijanja novih boraca po Podravini.[2]

Četa je sredinom rujna 1943. imala prvi okršaj, napavši domobransku kolonu na putu Virovitica–Slatina. Krajem rujna sudjelovala je u napadu na blindirani vlak na pruzi Virovitica–Slatina. U drugoj polovini listopada, četa je upala u ustašku zasjedu. Poginulo je 5 boraca čete, što je označilo sve veći gubitak njenih boraca. Tijekom studeng, četa se nekoliko puta sukobila s 15. ustaškom bojnom iz Slatine.[2]

Najteži dan za četu bio je 28. studenog 1943. kada ju je na putu Našice–Slatina presreo njemački oklopni puk; četa je pretrpjela gubitak 1/3 boraca, odnosno 17 poginulih. Četa je ubrzo bila popunjena borcima njemačke narodnosti iz ostalih partizanskih postrojbi.[2]

Sredinom prosinca 1943., četa je priključena Osamnaestoj slavonskoj brigadi i sudjeluje u napadu na Đakovo. Nakon borbi za Đakovo, bataljun u čijem je sastavu bila četa, prebačen je u sastav 25. brodske brigade, nakon čega je sudjelovala u napadu brigade na Gorjane kod Đakova. Tijekom prosinca sudjelovala je i u rušenjima telefonsko-telegrafskih veza, napadima na manje objekte i postavljanju zasjeda na komunikacijama Osijek–Virovitica, DaruvarBanova Jaruga i Osijek–Vinkovci, te napadu na Našice. U noći 1./2. siječnja 1944. godine, borci čete prekopali su cestu i srušili prugu NovskaOkučani, napali žandarmerijsku postaju u Rajiću, sudjelovali u napadu na selo Pčelić 5./6. ožujka, te Slatinu 4./5. travnja. Četa je krajem lipnja imala 28 boraca. Tijekom ljeta 1944. godine, djelovala je na području Podravine i Posavine.[2]

Pošto je priljev novih boraca njemačke narodnosti bio izuzetno slab, Glavni štab NOV i PO Hrvatske odlučio je 4. studenog o prestanku postojanja čete „Ernst Thälmann“ pod tim imenom, te je dobila numeraciju kao i ostale čete NOVJ-a. Na dan ukidanja u njezinom je sastavu bilo samo 5-6 boraca koji su prisustvovali njezinom prvom formiranju u Slatinskom Drenovcu. Unatoč stradanjima koja je pretrpjela, nitko iz ove čete nije nikada dezertirao, predao se, nestao ili izdao svoje suborce.[2]

Kroz četu je prošlo više od stotinu boraca, a tek je njih 10 preživjelo rat.[2]

Izvori

Vanjske poveznice

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Vojna enciklopedija (knjiga druga). Beograd 1971, 699. str.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 Partizanska četa Ernst Telman, pristupljeno 6.3.2023.