Ninoslav Mogorović zvani Nino (Pula, 24. svibnja 1953. – Pula, 15. svibnja 2025.) bio je hrvatski politički emigrant, političar, novinar i publicist.[1][2]
Biografija
Rođen je u obitelji Velimira (Veljka) i Marije Mogorović, prijeratnih istarskih izbjeglica, Hrvata, čiji su preci pred dolaskom fašizma bili prisiljeni napustiti Istru koja se nakon Rapalskih ugovora između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS 1921. našla pod talijanskom vlašću, kojima su još 1915. sile Antante obećale istočnu obalu Jadrana u zamjenu za sudjelovanje na njihovoj strani u Prvom svjetskom ratu,[3] te su se doselili na područje Črnomerca u Zagrebu,[4][5] da bi se nakon završetka Drugoga svjetskog rata, odluka Pariškog mirovnog sporazuma iz 1947., te Londonskog memoranduma iz 1954., kada je cijelo područje Istre došlo pod jugoslavensku vlast, obitelj se u siječnju 1957. preselila u Puli, gdje Mogorović završava osnovnu školu, i započinje srednju, koju je zbog obiteljskih i političkih prilika završio u inozemstvu.[6]
Otac Velimir je radio kao službenik u nabavnom odjelu OUR Uljanik, dok je majka Branka u razdoblju od 1956. do 1970. radila u Glasu Istre, te je bila jedan od inicijalnih podupiratelja osnivanja Radio Pule, kao prve hrvatske radijske postaje na istarskom poluotoku, da bi nakon Brijunskog plenuma i smjene Aleksandra Rankovića, tijekom 1966. bila imenovana glavnom urednicom Glasa Istre, da bi potom zbog otvorene podrške potpisnicima "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" iz 1967., kao i izjave kako je Jugoslavija bila "policijska država" bila izložena pritiscima zbog navodnog nacionalizma i nepristupanja SKJ-u, te iste godine bila smijenjena, da bi u travnju 1970., cijela obitelj bila prisiljena napustiti Jugoslaviju.[7][8]
Prvo vrijeme borave u Italiji, u Rimu, gdje su aktivni u krugu Ante Cilige, da bi se potom trajno smjestili u Zapadnom Berlinu, u Njemačku, gdje se Mogorović uključuje u rad hrvatskih emigrantskih organizacija, Hrvatske zajednice (dalje: HZ) koja je imala sjedište u Berlinu, te se nastavio kretati u političkim i kulturnim krugovima oko CIlige i Tihomira Ilije Zovka, zbog čega se cijela obitelj nalazila pod operativnim nadzorom jugoslavenske Službe državne sigurnosti, naročito preko Vojne misije SFRJ-u u Berlinu, te su uskoro osnovali Hrvatsko kulturno društvo (dalje: HKD) u Njemačkoj, koje je jednom prilikom organiziralo demonstracije u kojima je sudjelovalo mnoštvo hrvatskih emigranata u Berlinu, prilikom koje je navodno po kazivanju samog Mogorovića, na njega i njegovu suprugu bio izvršen neuspjeli pokušaj ubojstva.[9][10]
Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj u svibnju 1990., Mogorović se s obitelji odlučio vratiti u Hrvatsku, gdje se u Zagrebu na poziv Franje Tuđmana priključuje Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), da bi kasnije prešao u Hrvatsku stranku prava (HSP), a tijekom rata aktivno uključio i u obranu zemlje, a prepoznat je po sudjelovanju u humanitarnom radu te organiziranju u emigrantskim krugovima iz Njemačke skupljanja sredstava za potrebe dopremanja hrane i lijekova za pomoć u ratom zahvaćenim područjima Hrvatske.[11]
U veljači 1998. Mogorović je osnovao udrugu "Dr. Ante Ciliga" sa sjedištem u Puli, te se u sklopu udruge bavio kulturnim i publicističkim radom, da bi povremeno kritizirao javnu politiku pojedinih političkih opcija centrističke i lijeve provenijencije, naročito neosnovano povezujući iste s autonomaštvom i talijanskim iredentizmom.[12] Svojevremeno se Mogorović okušao i u poduzetništvu, te je bio direktor u trgovačkom društvu Gordo, te je stekao udjele u hotelu Croatia u Dugoj uvali kraj Marčane, na istočnoj obali istarskog poluotoka, gdje je imao namjeru pokrenuti zdravstveni turizam, pošto se njegovo poslovanje povezivalo s plasiranjem proizvoda Megamin, kao dodatka prehrani u svrhe alternativne medicine, kakav su pripravak kritizirale Hrvatska liječnička komora i Hrvatsko društvo farmakologa, iako se spomenuti pripravak prodavao na dijelu zapadnoeuropskih tržišta.[13][14][15]
Nakon smrti predsjednika Tuđmana, tijekom predsjedničkih izbora Mogorović je objavio plaćeni oglas u dnevnim novinama Slobodnoj Dalmaciji, gdje je na tzv. istarsku večer pozvao političke kandidate desne provenijencije Antu Đapića, Antu Ledića, Tomislava Merčepa, Antu Prkačina i Zvonimira Šeparovića.[16]
Nakon dolaska koalicijske vlasti lijevog centra 3. siječnja 2000., Mogorović se priključio inicijativi oko Miroslava Tuđmana te je imenovan dopredsjednikom stranke Hrvatski istinski preporod (HIP), te predsjednikom HIP-a za Istarsku županiju. Sudjelovao je tijekom 2001. godine u demonstracijama koje su organizirale razne skupine koje su se protivile proaktivnoj suradnji hrvatskih vlasti s Međunarodnim sudom u Haagu, naročito nakon sumnjičenja hrvatskih generala za ratne zločine, te je Mogorović imenovan potpredsjednikom Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata u Istarskoj županiji.[17]
Tijekom 1990-ih i 2000-ih kritizirao je politiku koju je vodio Istarski demokratski sabor (IDS), regionalna politička stranka koja je dominirala političkom scenom u Istarskoj županiji, naročito Ivana Jakovčića koji je razvoj regije vidio u dolasku stranih investicija u turizmu i industriji, te se Mogorović posebno okomio na poduzetnika Danka Končara, s kojim je i vodio građansku parnicu zbog difamacije.
Umro je 15. svibnja 2025. godine u Puli, pokopan je 19. svibnja 2025. u Zagrebu, na gradskom groblju Mirogoj.
Povezani članci
Izvori
- ↑ "Miroslav, Umro je Nino Mogorović! Otišao je borac za Hrvatsku po mjeri hrvatskog čovjeka, Kamenjar.hr, 24/05/2025". https://kamenjar.com/ninoslav-mogorovic-in-memoriam/
- ↑ "Čakić, Nenad, U 90-im godinama promovirao lijek protiv raka Preminuo jedan od najpoznatijih predstavnika desno-konzervativne scene u Istri, istarski.hr, 21.05.2025.". https://istarski.hr/node/113975-preminuo-jedan-od-najpoznatijih-predstavnika-desno-konzervativne-scene-u-istri
- ↑ Radetić, Ernest, Istra pod Italijom: 1918. - 1943., Rijeka - Pazin, 1991.
- ↑ "Emisija Bujica, urednika i voditelja Velimira Bujanca, od 4. travnja 2015., gost Nino Mogorović, 00:22:05 - 00:22:10". https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4
- ↑ "BUJICA 08.04.2015. BEZ CENZURE! Nino Mogorović o udbaškom kriminalu!". https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4
- ↑ "Mogorivić, Branka, Istrapedia.hr". https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka
- ↑ "Istrapedia; Mogorović, Branka". https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka
- ↑ Mijić, Stipe, Izgnanici uzdignuta čela, Večernji list, 27.10.1990., str. 15.
- ↑ "Emisija Bujica, urednika i voditelja Velimira Bujanca, od 4. travnja 2015., gost Nino Mogorović, 00:22:05 - 00:22:10". https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4
- ↑ Mogorović, Nino, Odgovor Ninoslava Mogorovića na prozivku Stanka Halužana - Za Stanka Halužana vrijedi: "jednom udbaš, uvijek udbaš", Slobodna Dalmacija, 4. kolovoza 2009., str. 4.
- ↑ Slobodna Dalmacija, Pomoć Kijevu iz Njemačke, 3. svibnja 1991., str. 3.
- ↑ Žužić, Branka, IDS niz dlaku iredentizmu, Slobodna Dalmacija, 13. rujna 1999., str. 10.
- ↑ "Čakić, Nenad, U 90-im godinama promovirao lijek protiv raka - Preminuo jedan od najpoznatijih predstavnika desno-konzervativne scene u Istri,istarski.hr, 21.05.2025.". https://istarski.hr/node/113975-preminuo-jedan-od-najpoznatijih-predstavnika-desno-konzervativne-scene-u-istri
- ↑ Žužić, Branka, Gubici stopirali projekt megamin, Slobodna Dalmacija, 14. prosinca 1999., str. 23.
- ↑ Žužić, Branka, "Čemu brige oko tog milijuna?", Slobodna Dalmacija, 14. siječnja 2000., str. 20.
- ↑ "Žužić, Branka, Državotvorci svih snaga, ujedinite se!, Slobodna Dalmacija, 21. siječnja 2000., str. 12."
- ↑ Žužić, Branka, Bez prosvjeda, Norac bi bio u Haagu - Stožer za obranu digniteta Istarske županije, Slobodna Dalmacija, 23. veljače 2001., str. 2.