Negotinske pivnice
Negotinske pivnice je uvriježen naziv za Negotinske vinske podrume, kompleks vinskih podruma u negotinskom vinorodnom kraju, u istočnom kutu Srbije, pored bugarske granice. To su naselja kamenih kuća u kojima se proizvodilo i čuvalo vino (tzv. „pivnice”).
Nema pouzdanih podataka o tome kada su izgrađene prve pivnice, ali većinom potječu iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća. Vjeruje se kako se nalaze na mjestu starijih struktura koje su bile izgrađene od lošijih materijala i prekrivene travom ili sijenom.[1] Ove novije su često građene kvalitetenije i bile su dugotrajnije od samih seoskih kuća. Građene su od kamena i drva (balvana) ili skeletnom gradnjom od drvenih okvira ispunjenih sitnim kamenjem ili opekom (bondruk), te ožbukane blatom izvana i iznutra. Zgrade za preradu i čuvanje vina obično su bile ukopane do jednog metra u zemlju, tako da je temperatura potrebna za pravilnu fermentaciju mošta, ali i za pravilnu njegu vina, bila ista tijekom cijele godine.[2] Svaka obitelj imala je jedan ili čak više takvih podruma, čineći sastavni dio života svakog seljana u regiji, što se vidi u tome što je ponekad groblje osnovano u jednom od ovih podrumskih kompleksa, a ne u selu u kojem su ljudi živjeli (Rajačke Pivnice). Ovi podrumi i vino bili su uključeni u mnoge rituale vezane za rođenja i pokope. Dva najveća blagdana seoskih zaštitnika, Sveti Tripun i Sveto Trojstvo, održavala su se u podrumskom dvorištu.
Od brojnih naselja koja su bila koncentrirana sjeverozapadno i južno od Negotina, ostalo je samo nekoliko kompleksa vinskih podruma: Rajačka s oko 200 objekata, Rogljevačka s oko 150, Štubička s 40 i Smedovačka s 20. Ostale, kao što su Badnjevske, Rečanske, Mokranjske i mnoge druge, više ne postoje.[1]
Danas u Srbiji još uvijek postoji nekoliko sačuvanih skupina vinskih podruma, ali oni ne formiraju naselja kao u Negotinskoj krajini. Štubičke pivnice i groblje Rajac proglašene su kulturnim dobrom 1980. godine (br. 10 i 14/1), a Rogljevske pivnice 1983. godine kada su sve klasificirane kao prostorna kulturno-povijesna cjelina (spomenik kulture) od izuzetne vrijednosti u Republici Srbiji (br. 14/2).[3]
Negotinske pivnice su kandidat za uvrštavanje na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi od 2010. godine.
- Galerija Negotinskih pivnica
-
Rajačke pivnice
-
Rajačka pivnica
-
Rajačke pivnice, staro groblje
-
Rogljevske pivnice
-
Portal Rogljevske pivnice
-
Rogljevska pivnica
-
Štubička pivnica
Poveznice
- Tokajski vinogradi, Mađarska
- Lavaux, Švicarska
- Klimati i teroari Burgundije, Francuska
- Mileștii Mici (vinarija), Moldavija
Izvori
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Negotinske pivnice]] |
- ↑ 1,0 1,1 Negotinske Pivnice na službenim stranicama UNESCO-a, popis za upis (eng.) Pristupljeno 28. kolovoza 2026.
- ↑ Božidar Blagojević, Vinogradarstvo i vinarstvo Negotinske krajine, Povijesni arhiv Negotina, Negotin, 2003., str. 50. ISBN 978-86-84187-04-0
- ↑ Negotinske pivnice - Rajačka, Rogljevska i Štubička, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd Predložak:Sr Pristupljeno 28. kolovoza 2026.