Nacionalni muzej zapadnjačke umjetnosti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
National Museum of Western Art (NMWA)
国立西洋美術館
{{{opis slike}}}
Rodinov Mislilac ispred ulaza u NMWA 2007. god.
Osnovan 10. lipnja 1959.
Smještaj 7-7 Ueno Imperial Grant Park, Taitō, Tokio, Japan
Vrsta Umjetnički muzej, spomenik kulture, svjetska baština
Izlošci oko 4.500 djela
Broj posjetitelja 2.431.073 (2019.)[1]
Ravnatelj Hideki Hayashida
Pristup javnim prijevozom Podzemna željeznica: postaja Nogizaka na liniji Tokio-Chiyoda
Službena stranica www.metmuseum.org

Nacionalni muzej zapadnjačke umjetnosti (jap. 国立西洋美術館, Kokuritsu Seiyō Bijutsukan), skr. NMWA, je najpoznatija javna umjetnička galerija u Japanu koja se specijalizirala za zapadnjačku umjetnost. Muzej je smješten uz zoološki vrt Ueno Park u Taitou, središnji Tokio. NMWA osnovan je 10. lipnja 1959. god. oko temeljne umjetničke zbirke Matsukate Kojira (1865.–1950.), čije se razmišljanje zrcali u muzeju kojega je predvidio. Njegov plan skupljanja umjetnina imapo je cilja stvaranja jezgre onoga za što se nadao kako će postati evoluirajući nacionalni muzej specijaliziran za zapadnjačku umjetnost[2].

Velika dvorana skulptura s piramidalnim svjetlarnikom.

Muzej je, od svog otvaranja, jedina japanska nacionalna institucija posvećena zapadnoj umjetnosti, uključujući izložbe, nabavu umjetničkih djela i dokumenata, istraživanje, restauraciju i konzervaciju, te obrazovanje i objavljivanje materijala vezanih za zapadnu umjetnost[2].

Zgrada Le Corbusiera

Ulaz u NMWA 2007. god.
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Glavnu zgradu NMWA dizajnirao je švicarski arhitekt Le Corbusier i to je jedini reprezentativan primjer njegovog rada na Dalekom Istoku[3]. Višekatna, armirano-betonska zgrada dovršena je u ožujku 1959. godine kao simbol nastavka diplomatskih veza između Japana i Francuske nakon Drugog svjetskog rata. Le Corbusier je osmislio glavni plan koji uključuje područje oko muzeja. Sam dizajn se razvio u zgradu koja je mnogo veća od izvornog plana, a knjižnica, mala predavaonica i soba za ugledne goste morali su biti uklonjeni, no Le Corbusier je zatražio da njegova trojica japanskih pripravnika: Kunio Maekawa, Junzo Sakakura i Takamasa Yoshizaka dovrše ova buduća proširenja muzeja[4]. Muzej je četvrtastog plana s glavnim pilonima galerija podignutih na pilotima do razine prvog kata. Ulaz za posjetitelje nalazi se u prizemlju kroz Dvoranu 19. stoljeća. Prostor dvostruke visine osvijetljen je odozgo sjevernim ostakljenim piramidalnim svjetlosnim prozorima presječenim armiranobetonskim gredama i stupom. Galerija slika omata se oko Dvorane 19. stoljeća, strop je u početku nizak, ali je uzdignut na dvije etaže pri kraju, za izlaganje velikih slika. Le Corbusier je dizajnirao Galeriju slika da bude osvijetljena prirodnim dnevnim svjetlom kroz četiri svjetlarnika, ali oni se više ne koriste i galerije su sada umjetno osvijetljene. Izvana je građevina obložena montažnim betonskim pločama koje stoje na okvirima u obliku slova U koji su podržani unutarnjim zidom. U svim elementima zgrade primijenjen je Le Corbusierov „modulor”.

U srpnju 2016. godine UNESCO je na popis 17 „djela Le Corbusiera” kao svjetsku kulturnu baštinu uključio i zgradu Nacionalnog muzeja zapadnjačke umjetnosti[5].

Kolekcija

U muzeju su izloženi radovi od renesanse do moderne umjetnosti s početka 20. stoljeća, a mnoga su nabavljena poslije otvaranja muzeja. Svrha muzeja je pružiti javnosti priliku da cijeni zapadnjačku umjetnost[2]. Muzej čuva oko 4.500 djela, uključujući neke od najvažnijih slika i skulptura od 14. do početka 20. stoljeća. Glavna zgrada prikazuje slike od prije 18. stoljeća, uključujući djela umjetnika kao što su: Veronese, Rubens, Brueghel i Fragonard. Novo krilo prikazuje francuske slike od 19. do početka 20. stoljeća, uključujući djela umjetnika kao što su: Delacroix, Gustave Courbet, Edouard Manet, Pierre-Auguste Renoir, Monet, Van Gogh, Gauguin i Gustave Moreau, ali i djela sljedeće generacije umjetnika: Picasso, Chaim Soutine, Max Ernst, Joan Miró, Jean Dubuffet i Jackson Pollock. Zbirka crteža sadrži djela umjetnika kao što su: François Boucher, Fragonard, Delacroix, Moreau, Rodin i Paul Cézanne. Grafička zbirka sadrži djela umjetnika kao što su: Albrecht Dürer, Hans Holbein, Rembrandt, Callot, Giovanni Battista Piranesi i Goya[2].

Izvori

  1. ↑ The Art Newspaper List of most visited art museums, The Art Newspaper, 9. travnja 2020. (engl.) Pristupljeno 24. lipnja 2020.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 NMWA kolekcija (engl.) Pristupljeno 24. lipnja 2020.
  3. ↑ Hiroshi Watanabe, The Architecture of Tokyo: An Architectural History, Tokyo: Edition Axel Menges, str. 123.-124. ISBN 3-930698-93-5 (engl.) Pristupljeno 24. lipnja 2020.
  4. ↑ Jonathan M. Reynolds, Maekawa Kunio and the Emergence of Japanese Modernist Architecture, University of California Press, 2001. ISBN 0-520-21495-1
  5. ↑ The Architectural Work of Le Corbusier, an Outstanding Contribution to the Modern Movement na službenim sranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 24. lipnja 2020.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Nacionalni muzej zapadnjačke umjetnosti.
v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Nacionalni_muzej_zapadnjačke_umjetnosti&oldid=378313"