Toggle menu
244,6 tis.
90
18
634,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Giovanni Battista Piranesi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Giovanni Battista Piranesi
Barok - Neoklasicizam - Romantizam
Giovanni Battista Piranesi
Autoprtret iz 1777. god.
Rođenje 4. listopada 1720.
Mogliano kraj Mestra, Italija
Smrt 9. studenog 1778.
Rim, Italija
Vrsta umjetnosti arhitektura - slikarstvo - crtež - grafika
Praksa Venecija, Rim
Utjecao Goya, Salvador Dali, itd.
Utjecali Caravaggio, Rubens
Poznata djela Sta Maria del Priorato
Vedute Rima
Tamnice

Giovanni Battista Piranesi (4. listopada 1720., Mogliano kraj Mestra9. studenog 1778., Rim) je talijanski grafičar, arhitekt i arheolog; jedan od najvažnijih prethodnika neoklasične i romantičarske arhitekture; izrazito utjecajan bakropisac.

Život i djelo

Hram Kastora i Poluksa, tabla iz serije bakropisa Rimske starine (1756.)
Pokretni most, 7. tabla iz serije bakropisa Tamnice (1761.)

Giovanni Battista Piranesi je rođen u blizini Venecije gdje se i školovao, ali se 1740. god., obučivši se za arhitekta, preselio u Rim. Tu je projektirao crkvu Sta Maria del Priorato (1764.1765.) u duhu Palladijevog klasicizma (Paladijanizam), svoje jedino arhitektonsko djelo.

U grafici se pak zalaže za Rim u doba Antike, te je vrhunskom tehnikom crtao je i izrađivao grafičke listove s prizorima rimskih ruševina (Rimske starine, 1756.). Njima pokušava interpretirati cjelokupnu rimsku civilizaciju, te njezine etičke i simboličke vrijednosti. Piransesi je ustrajao u tvrdnji da grčku umjetnost, koju je njemački povjesničar umjetnosti Johann Winckleman nazvao idealom ljepote i savršenstva, rimska umjetnost nadmašuje sjajem i uzvišenošću. U prilog toj postavci napisao je polemiku po naslovom Razmišljanja o drevnom i suvremenom Rimu (objavljivana od 1745.), punu pjesničkih slika o talijanskim ruševinama i starinama, u inozemstvu, međutim, uspješno je pridonijela oblikovanju romantičarskog ideala o Rimu.

Također je radio grafičke listove baroknih spomenika (Vedute Rima) te nestvarnih arhitektonskih prostora (Tamnice, oko 1745.). Upravo su njegove Tamnice (Carceri d'invenzione) subjektivan prikaz fantastičnih i izmišljenih tamnica u kojemu oživljava svijet priviđenja i noćnih mora.

Radio je i iluzionističke kazališne inscenacije te nacrte za interijere i proizvode umjetničkog obrta.

Vanjske poveznice