Dvorac Himeji

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Dvorac Himeji (japanski: 姫路城, Himeji-jō; čita se Himeđi-đo) je dvorski kompleks na brdu iznad grada Himejija u japanskoj prefekturi Hyogo, pokrajina Kansai (Honshu). Smatra se za najbolji sačuvani primjer i prototip japanske arhitekture dvoraca, a sastoji se od 83 građevine umrežene obrambenim sustavom, jako naprednim za razdoblje feudalizma u Japanu (Šoguni) kada je dvorac sagrađen (14.-17. stoljeća). Dvorac je poznat i kao Shirasagi-jo ("Dvorac bijele čaplje"), zbog njegove sjajno bijele vanjštine i oblika koji podsjeća na pticu u letu[1].

Od njegove izgradnje u 14. stoljeću, Dvorac Himedži je više puta proširivan i obnavljan , a početkom 17. stoljeća je čak potpuno srušen radi obnove. Od tada je, više od 400 godina, gotovo nedirnut preživio i savezničko bombardiranje u Drugom svjetskom ratu, ali i veliki potres koji je pogodio okolicu Kobea 1995. godine.

Dvorac Himeji je najveći dvorac u Japanu i velika turistička atrakcija, proglašen je za spomenik kulture, a pet njegovih zgrada je proglašeno nacionalnim blagom. God. 1993., Dvorac Himeji je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao

„remek-djelo gradnje od drva u kojemu je kombiniran funkcionalizam s estetskom privlačnošću, kako u elegantnom izgledu sa zemljanim zidovima presvučenima bijelim gipsom, tako i u elegantnom odnosu njezinog volumena s višestrukim slojevima krovova[2].”
Karta dvorskog kompleksa na brdu Himeji (1761.)

Povijest

Himeji datira u 1333. godinu, kada je Akamatsu Norimura, šef vladajućeg klana Harima u ovom području, koje se nekada zvalo po njima, izgradio utvrdu na vrhu brda Himeyama. Njegov sin, Sadanori, demontirao je utvrdu i izgradio Himeyama dvorac 1346. godine. Dva stoljeća kasnije, feudalni vladar Harima, Kuroda Shigetaka, poznatiji kao Kanbei, izveo je pregradnje dvorca i dvorac Himeji je rođen.

Kako se nalazi na važnom sjecištu putova, regent Toyotomi Hideyoshi ga je uredio koncem 16. stoljeća, kao dio mreže utvrda po cijelom Japanu, kako bi se osigurao ​​nastavak ujedinjenja Japana. Prvi dvorac uništio je Ikeda Terumas, koje je postao feudalni gospodar područja pod šogunatom Tokugawa 1600. godine[3]. On je ubrzo podigao proširio dvorac mnogim utvrdama, od kojih je većina preživjela do današnjih dana. Kompleks se sastojao od dva koncentrična niza zidina promjera 4,2 km i definirana opkopima i tornjićima, kao i rezidencijama njegovih samuraja. Dio zapadnog obora (Nishi-ne-Maru) je preuredio Honda Tadamasa, gospodar dvorca 1617. godine, kao četvrt za svoju ženu, kćer šoguna Tokugave Iejasua. Dvorac je ostao središte ove feudalne domene sljedećih 270 godina, a grad je izrastao oko njega.

Krajem vremena šogunata i restauracije dinastije Meiji 1868. godine, Himedži-džo je preuzela nova vlada kao vojnu ustanovu. Tada je su uništeni dijelovi zapadne gradine i kuće samuraja, i zamijenjeni su vojnim građevinama.

Panorama kompleksa Himeji s glavnog tornja

Godine 1945., dio vojnih građevina oko dvorca su srušeni i zamijenjeni javnim objekatima za službene potrebe. Unutarnje zgrade nisu dirane i zadržale su svoj izvorni oblik iz 17. stoljeća. Za razliku od mnogih drugih feudalnih dvoraca u Japanu, Himeji-jo (uz dvorce Matsumoto i Kumamoto[4]) je sačuvan u izvornom obliku, zahvaljujući intervenciji vojnih časnika kao što je pukovnik Nakamura Shigeto, ali i uzastopnom dodjelom sve višeg statusa nacionalnog spomenika[5]. Konzervatorski radovi između 1934. i 1964. godine su provedeni uporabom naprednih tehnika za velike drvene strukture koje su razvijene u Japanu, i u skladu s utvrđenim načelima autentičnosti dizajna, materijala, tehnike i okoliša[6].

Umjetnička prezentacija dvorskog kompleksa Himeji

Odlike

Soba na vrhu tornja Tenshu

Dvorac Himeji je arhetipski dizajn japanskog dvorskog kompleksa s početka 17. stoljeća. Sastoji se od 83 zgrada od kojih je samo jedan dio drugog obora na istočnom ulazu preživio od dvorca kojeg je sagradio Hideyoshi, a ostatak datira od 1601.-9. godine, dok je toranj Nishi-ne-Maru izgrađen poslije 1617. godine.

U središtu kompleksa je utvrda Tenšu, koja se sastoji od glavne kapije s troja vrata i priključnim strukturama. Glavni toranj (Dai-Tenshu) ima šest katova i podrum. On je okružen sustavom stražarnica, vrata i ožbukanim zemljanim zidinama. Smješten je na niskom brežuljku, vidljiv iz svih dijelova grada, a glavni pristup je s jugozapada, kroz natkriveni hodnik.

Markantnim izgledom ova velika drvena konstrukcija s bijelim ožbukanim zidovima je poznatiji kao Dvorac bijele čaplje (Shirasagi-jo).

  • Dvorac Himeji sprijeda
  • Obiteljski grb Ikeda Terumasa na oluku krova
  • Jarak tri okruga
  • Stalak za puške u dvorcu
  • Zgrade u vrtu dvorca

Izvori

  1. ↑ Nicholas Bornoff, The National Geographic Traveler: Japan, 2000., Washington: National Geographic Society. str. 256.–257. ISBN 0789455455.
  2. ↑ Dvorac Himeji na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 12. rujna 2011.
  3. ↑ Yosuke Sakurai, 400 godina Brda čaplje, The Daily Yomiuri, (engl.) Preuzeto 13. rujna 2011.
  4. ↑ Tri glavna dvorca u Japanu (Arhivirano 30. kolovoza 2011.) (engl.) Preuzeto 13. rujna 2011.
  5. ↑ National Treasure Himeji Castle Guide book (Arhivirano 10. srpnja 2011.), Himeji Rojyo Lions Club (engl.) Preuzeto 13. rujna 2011.
  6. ↑ Započinje obnova Dvorca Himedži u travnju 2011. (Arhivirano 24. ožujka 2011.) na japantravelinfo.com (engl.) Preuzeto 13. rujna 2011.

Vanjske poveznice

Video
v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dvorac_Himeji&oldid=279462"