Furuichi kofungun

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Furuichi kofungun (japanski: 古市古墳群) je skupina megalitskih tumula (kofuna) u gradovima Habikino i Fujiidera, oko 10 km istočno od središta grada Sakaija (Ōsaka, prefektura) u Japanu. Sačuvane su 31 grobnica u obliku ključanica, 30 okruglih, 49 pravokutnih i 14 grobnica neodređenog oblika[1].

Furuichi kofungun iz zraka.

Kofunguni Mozu i Furuichi su upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2019. godine jer „predstavljaju najbogatiji materijalni prikaz kofunskog razdoblja (sredina 3. st. - rano srednje 6. st.) japanske povijesti. Oni pokazuju razlike u društvenim klasama tog razdoblja i visoko sofisticirani pogrebni sustav privilegiranih”[2].

Povijest i odlike

Nakatsuyama kofun je drugi po veličini kofun u skupini Furuichi.
3D model gif Nakatsuyama kofuna.

Kofunsko razdoblje (od oko 250. do 538. godine), koje se nastavlja na razdoblje Yayoi, predstavlja najstariji dio pisane povijesti Japana, prije nego što je japansko društvo postalo etablirana centralizirana država pod utjecajem kineske kulture. Ime je dobilo upravo po kofunima, megalitskim tumulima koji su bili karakteristični za to razdoblje[3]. U tom razdoblju na većem dijelom zapadnog Honshūa i sjeverne polovice Kyūshūa izgrađeno je oko 20.000 kofuna (od oko 160.000 kofuna u Japanu i okolici). Najviše ih je u ravnici Osake i slivu rijeke Nare, koja je bila kulturno središte razdoblja Kofuna.

Kofuni skupine Furuichi predstavljaju razdoblje „srednje kofunsko razdoblje” (kraj 4. do kraja 5. stoljeća) koje se smatra vrhuncem kofunskog razdoblja. Kofuni su u mnogim oblicima i dimenzijama s različitim uzorcima. Neki su jednostavnog kružnog ili kvadratnog oblika (empun i hōfun), a veći su u obliku ključanice (zempō kōenfun); oni predstavljaju najvišu klasu kofuna i građeni su pomno i raskošno[3]. Tri glavne odlike ovih kofuna su njihova ogromna veličina i okruženost s nekoliko jarkova i mnogim sekundarnim kofunima[4].

Najistaknutiji u ovoj grupi kofuna je Funjin-tennō-ryō kofun ili Konda Gobyoyama kofun (slika desno) duljine od 425 i visine 36 metara, za koji se vjeruje da je drugi po veličini u zemlji. Datira se u prvu polovicu 5. stoljeća i smatra se grobom cara Ōjina. Pod zaštitom je „Ureda carskog dvora Japana” i ulazak na teritorij nasipa, kao i istraživanje su zabranjeni.

Ova skupina također ima 11 golemih masivnih zaobljenih kofuna u obliku ključanica, dužine nasipa od 200 metara ili više[3].

Ove pogrebne gromile zajedno s ostacima pokojnika, sadržavaju i predmete od željeza, oružje, uključujući strijelice, mačeve, vrhove motika i lopata i mnoge druge slične predmete. U grobnicama se nalaze i starine izrađene od pozlaćene bronce, kao što su konjske uzde i kopče[4].

  • Oka Misanzai kofun iz zraka
  • Ichinoyama kofun
  • Karusato Otsuka kofun
  • Komuroyama kofun
  • Tsudo Shiroyama kofun

Izvori

  1. ↑ "古市古墳群ってなに？", Fujiidera City, 19. srpnja 2011. (engl.) Pristupljeno 31. srpnja 2019.
  2. ↑ Seven cultural sites inscribed on UNESCO’s World Heritage List, 6. srpnja 2019. (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2019.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 Mozu-Furuichi Kofun Group: Mounded Tombs of Ancient Japan, službene stranice UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 31. srpnja 2019.
  4. ↑ 4,0 4,1 Characteristics of Mozu-Furuichi Kofungun, World Cultural Heritage for Osaka (engl.) Pristupljeno 31. srpnja 2019.

Poveznice

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Furuichi_kofungun&oldid=338381"