Mitrastemon yamamotoi
| Mitrastemon yamamotoi | |
|---|---|
| M. yamamotoi. M. yamamotoi. | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Asteranae |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Mitrastemonaceae Makino |
| Rod: | Mitrastemon |
| Vrsta: | M. yamamotoi |
| Dvojno ime | |
| Mitrastemon yamamotoi (Makino) Makino | |
Mitrastemon yamamotoi (Makino) Makino višegodišnja je potpuno parazitska cvjetnica iz porodice Mitrastemonaceae, rasprostranjena u tropskim i suptropskim područjima Azije, od sjeveroistočne Indije do Japana te otoka Malajskog arhipelaga i Nove Gvineje.[1] Nema klorofila ni uobičajeno razvijene korijene, stabljike i listove, nego najveći dio životnoga ciklusa provodi skrivena u korijenju drugih biljaka, od kojih dobiva sve potrebne hranjive tvari. Na površini se pojavljuje tek tijekom razmnožavanja, kada iz korijenja domaćina izrastaju mesnati, bjelkasti ili blijedoružičasti cvjetovi. Njihovo najuočljivije obilježje je cjevasta tvorba nastala srastanjem prašnika, koja u početku prekriva tučak poput kape.[2] Vrstu je 1909. opisao japanski botaničar Tomitarō Makino pod imenom Mitrastemma yamamotoi, a 1911. premjestio ju je u rod Mitrastemon. Prema Kewu razlikuju se dva varijeteta. [1]
Opis
Mitrastemon yamamotoi višegodišnji je holoparazit bez klorofila, čije je vegetativno tijelo reducirano na mrežu tkiva unutar korijena domaćina. Nema samostalno razvijen korijenov sustav ni zelene listove. Tkivo parazita širi se kroz koru korijena domaćina i uspostavlja veze s njegovim provodnim tkivima. Veći dio godine ostaje potpuno skriveno.[2]
Vidljivi nadzemni dio približno je valjkast, visok 3–8 cm, u svježem stanju bjelkast, a sušenjem postaje tamnosmeđ. Pri osnovi je okružen čaškastom tvorbom nastalom od tkiva domaćina, visokom 2–2,5 cm i širokom oko 2 cm, s bradavičastom površinom i plitko četverorežnjevitim ili peterorežnjevitim otvorom.[2]
Ljuskasti pricvjetni listovi raspoređeni su u četiri niza, s tri do šest listova u svakom nizu. Jajasti su, duguljasto jajasti ili lancetasti, dugi 0,8–2,7 cm i široki 0,8–2 cm. Dva vršna listića pri osnovi su zadebljala i povezana s izlučivanjem nektara.[2]
Cvijet je pojedinačan, uspravan i dvospolan. Ocvijeće je bijelo, čaškasto, visoko 5–6 mm i široko 10–17 mm, s cjelovitim ili valovitim rubom. Prašnici su međusobno srasli u cijev koja obavija tučak. U kineskom opisu prašnička cijev duga je približno 7 mm, dok je prsten s anterama visok oko 6 mm, a završni sterilni dio dug približno 2 mm. Cvijet je protandričan: pelud sazrijeva prije nego što njuška tučka postane spremna za primanje peluda. Prašnička cijev tijekom razvoja otpada i otkriva tučak. [2] Plodnica je nadrasla, kuglasta do elipsoidna, približno 12 mm duga i 9 mm široka, s brojnim sjemenim zamecima. Njuška tučka široka je 6–7 mm i na vrhu blago usječena. Plod je mesnat, bobičastom tobolcu sličan, s brojnim sitnim, ljepljivim sjemenkama.[2]
Prema kineskoj flori cvjeta od veljače do travnja, dok se plodovi bilježe u listopadu. Ti fenološki podaci odnose se na kineska nalazišta i ne moraju vrijediti za cijelo područje rasprostranjenosti. [2]
Sistematika i povijest
Vrstu je opisao Tomitarō Makino 1909. godine kao Mitrastemma yamamotoi, u časopisu The Botanical Magazine (Tokyo), svezak 23, stranica 326. Ime roda Mitrastemma pokazalo se nomenklaturno neprihvatljivim jer je već bilo upotrijebljeno za drugi rod. Makino je 1911. objavio ime Mitrastemon te novu kombinaciju Mitrastemon yamamotoi u istome časopisu, svezak 25, stranica 255.[1]
U starijim je klasifikacijama rod zbog izrazito reduciranih vegetativnih organa i parazitskog načina života povezivan s porodicom Rafflesiaceae. Molekularna istraživanja pokazala su da pripada zasebnoj porodici Mitrastemonaceae unutar reda Ericales.[3]
Meijer i Veldkamp objavili su 1993. godine reviziju roda, u kojoj su razgraničili dvije zemljopisno udaljene vrste: azijsku M. yamamotoi i američku M. matudae. Cvjetovi azijske vrste manji su, a prema njihovim usporednim podacima dugi približno 1,5–2 cm, s prašničkom cijevi duljine 14–20 mm. Američka vrsta razvija znatno krupnije cvjetove. Razlike u opsegu mjerenih dijelova među izvorima treba uzeti u obzir pri usporedbi njihovih opisa.[3]
Današnji Kew priznaje obje vrste i dva varijeteta unutar M. yamamotoi. Kew Science
Rasprostranjenost i ekologija
Glavni izvori: Kew – rasprostranjenost i Teixeira-Costa i Suetsugu – biologija i ekologija.
Vrsta je široko rasprostranjena u istočnoj i jugoistočnoj Aziji. Kew navodi Assam u Indiji, južni i jugoistočni dio Kine, Japan, otočje Ryukyu, Tajvan, Kambodžu, Tajland, Vijetnam, Sumatru, Borneo i Novu Gvineju. Njezino područje rasprostranjenosti obuhvaća tropske i suptropske šume, ponajprije vlažna staništa s odgovarajućim drvenastim domaćinima.[1]
Parazitira osobito na korijenju stabala iz porodice bukovki (Fagaceae), uključujući rodove Quercus, Castanopsis i Lithocarpus. Za nju je naveden i Trigonobalanus, dok novija istraživanja razmatraju mogućnost širega kruga domaćina. Budući da dio tih nalaza još zahtijeva dodatnu provjeru, bukovke ostaju najbolje dokumentirana skupina domaćina.[4]
Cvjetovi se pojavljuju iz korijenja, često u skupinama oko stabla domaćina. Oprašivanje mogu obavljati različiti kukci, uključujući muhe, pčele i ose, a zabilježene su i posjete ptica koje se hrane nektarom. Zbog dugotrajnog skrivenog razvoja vrstu je teško uočiti izvan razdoblja cvjetanja i plodonošenja. [4]
Ime
Rodovsko ime Mitrastemon sastavljeno je od riječi mitra, kapa ili mitra, i grčkoga stēmōn, prašnik. Odnosi se na srasle prašnike koji oblikuju kapastu cijev oko tučka.
Vrstovni epitet yamamotoi posvećen je osobi prezimena Yamamoto. U literaturi se navodi da je vrsta dobila ime po japanskom botaničaru Yoshimatsuu Yamamotu.
Kineski naziv 帽蕊草 sastoji se od znakova 帽 (mào), kapa, 蕊 (ruǐ), reproduktivni dijelovi cvijeta, i 草 (cǎo), zeljasta biljka ili trava, a odnosi se na karakterističnu kapastu građu prašnika, odnosno „biljka s kapastim prašnicima”. [5]
Varijeteti
Kew prihvaća dva varijeteta.[1]
- Mitrastemon yamamotoi var. yamamotoi; tipski varijetet. Pricvjetni listovi raspoređeni su po tri ili četiri u svakome nizu, a dugi su 2–2,7 cm i široki 1,5–2 cm. Rasprostranjen je u većem dijelu azijskog areala vrste.
- Mitrastemon yamamotoi var. kanehirae (Yamam.) Makino; varijetet s Tajvana. U svakom nizu ima šest pricvjetnih listova, dugih 0,8–1,6 cm i širokih 0,8–1,2 cm. Izvorno je opisan kao zasebna vrsta Mitrastemon kanehirae Yamam. (1925.), a Makino ga je 1928. sveo na rang varijeteta. [2]
Razlikovanje varijeteta temelji se ponajprije na broju i veličini pricvjetnih listova. Meijer i Veldkamp upozorili su na postojanje prijelaznih oblika, pa je njihova morfološka razgraničenost predmet taksonomskog razmatranja, premda Kew oba varijeteta danas prihvaća. Wiley Online Library
Sinonimi
Na razini vrste Kew navodi jedan homotipski sinonim:[1]
- Mitrastemma yamamotoi Makino (1909.) — bazionim. Kew Science
Literatura
- Makino, T. (1909). Mitrastemma yamamotoi. The Botanical Magazine (Tokyo) 23: 326. IPNI – nomenklaturni podaci.
- Makino, T. (1911). Mitrastemon yamamotoi. The Botanical Magazine (Tokyo) 25: 255. Kew – objava kombinacije.
- Meijer, W. i Veldkamp, J. F. (1993). A revision of Mitrastema (Rafflesiaceae). Blumea 38(1): 221–229. Naturalis – stranica rada.
- Teixeira-Costa, L. i Suetsugu, K. (2023). Neglected plant parasites: Mitrastemonaceae. Plants, People, Planet 5(1): 5–13. Stranica znanstvenog rada.
- Wu, Z. Y. i Raven, P. H. (ur.) (2003). Flora of China, sv. 5, str. 270. Mitrastemon yamamotoi – opis i ključ varijeteta.
- Plants of the World Online – Mitrastemon yamamotoi.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Kew, pristupljeno 25. listopada 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Flora of China, pristupljeno 25. listopada 2026.
- ↑ 3,0 3,1 A revision of Mitrastema (Rafflesiaceae), pristupljeno 25. listopada 2026.
- ↑ 4,0 4,1 Neglected plant parasites: Mitrastemonaceae, pristupljeno 25. listopada 2026.
- ↑ Mitrastemon yamamotoi, pristupljeno 25. listopada 2026.