Mitrastemon matudae
| Mitrastemon matudae | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Asteranae |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Mitrastemonaceae Makino |
| Rod: | Mitrastemon |
| Vrsta: | M. matudae |
| Dvojno ime | |
| Mitrastemon matudae Yamam. | |
Mitrastemon matudae Yamam. neobična je višegodišnja parazitska biljka iz porodice Mitrastemonaceae, rasprostranjena u tropskim šumama od južnog Meksika do Kolumbije.[1] Za razliku od većine cvjetnica, nema klorofila ni uobičajeno razvijenih korijena, stabljika i zelenih listova. Gotovo cijeli život provodi skrivena u korijenju stabala domaćina, od kojih dobiva vodu i hranjive tvari. Iznad površine tla pojavljuju se tek njezini svijetli, mesnati cvjetovi, često u skupinama oko korijenja zaraženog stabla. Vrsta je povezana prvenstveno s hrastovima (Quercus) iz porodice Fagaceae. Od jedine druge prihvaćene vrste roda, azijske Mitrastemon yamamotoi, razlikuje se uglavnom većim cvjetovima te pojedinostima građe ljuskastih pricvjetnih listova, plodova i njuške tučka. Opisana je 1936. godine na temelju materijala iz meksičke savezne države Chiapas. [1]
Opis
Biljka je potpuno parazitska i nema razvijen vlastiti sustav korijena, stabljika i zelenih listova. Njezino vegetativno tijelo sastoji se od mreže mikroskopskih niti i staničnog tkiva koje prorasta korijenjem domaćina. Parazit se povezuje s provodnim tkivima stabla te iz njih preuzima vodu, mineralne tvari i organske hranjive spojeve. Zbog toga tijekom većega dijela života nije vidljiv na površini tla.[2]
Cvjetovi se razvijaju iz tkiva unutar korijena domaćina, a zatim probijaju njegovu koru. Mesnati su, uspravni, bjelkasti do blijedoružičasti, bez zelenih dijelova. Mitrastemon matudae općenito razvija veće i šire cvjetove nego azijska srodnica M. yamamotoi. Pri osnovi cvijeta nalaze se brojni nasuprotno raspoređeni, ljuskasti listovi, koji prema vrhu postupno postaju veći.[2]
Cvjetovi su dvospolni. Ocvijeće je jednostavno, sraslo u prstenastu ili ovratnikastu cijev. Prašnici su međusobno srasli u cjevastu tvorbu koja poput kape prekriva gornji dio tučka. U početnoj fazi cvjetanja sazrijevaju antere i oslobađaju pelud, a zatim se prašnička cijev odvaja i otkriva njušku tučka. Takav slijed razvoja naziva se protandrija i smanjuje mogućnost samooprašivanja unutar istoga cvijeta.[2]
Plodnica je nadrasla i jednoretinčasta, s brojnim sjemenim zamecima. Plod je mesnat, bobičast ili nalik bobici, a sadrži velik broj sitnih sjemenki. Tijekom sazrijevanja ploda cvjetni dijelovi postupno se raspadaju ili otpadaju, oslobađajući prostor za razvoj ploda.[2]
U usporedbi s azijskom vrstom M. yamamotoi, američka vrsta ima razmjerno široke, gotovo trokutaste ljuskaste listove, izraženije trokutaste plodove te stožastu do piramidalnu njušku tučka. Ta su obilježja važna za razlikovanje dviju vrsta. repository.[3]
Sistematika i povijest
Vrstu je 1936. godine opisao japanski botaničar Yoshimatsu Yamamoto u časopisu The Botanical Magazine (Tokyo), svezak 50, stranica 539, uz ilustraciju. Izvorni materijal potječe iz meksičke savezne države Chiapas, gdje je biljka pronađena u hrastovim šumama.[4]
Prvi primjerci prikupljeni su 1924. godine. Njihova neobična građa i velika zemljopisna udaljenost od dotad poznatih azijskih predstavnika roda izazvali su zanimanje botaničara. Yamamoto je američku populaciju opisao kao zasebnu vrstu zbog njezine veće veličine, širokih trokutastih ljuskastih listova, oblika ploda i stožaste njuške tučka.[3]
U starijim sustavima rod Mitrastemon povezivao se s porodicom Rafflesiaceae zbog parazitskog načina života i izrazite redukcije vegetativnih organa. Molekularna istraživanja pokazala su, međutim, da pripada redu Ericales, gdje se danas izdvaja u samostalnu porodicu Mitrastemonaceae.[3]
Revizija Meijera i Veldkampa iz 1993. potvrdila je razlikovanje dviju vrsta, jedne azijske i jedne američke. Takvo razgraničenje prihvaća i suvremena baza Kew. repository.[3]
Rasprostranjenost i ekologija
Mitrastemon matudae rasprostranjen je od južnog Meksika preko Srednje Amerike do Kolumbije. Kew izričito navodi jugozapadni i jugoistočni Meksiko, Gvatemalu, Honduras i Kolumbiju. Vrsta nastanjuje pretežno vlažne tropske šume.[1]
Parazitira na korijenju hrastova (Quercus), s kojima uspostavlja trajnu vezu putem vlastitoga unutarnjeg vegetativnog tkiva. U pregledanim istraživanjima upravo su hrastovi jedini pouzdano dokumentirani domaćini ove američke vrste.[2]
Veći dio životnoga ciklusa odvija se unutar tkiva domaćina. Cvjetni pupovi postupno nastaju u njegovu korijenju, probijaju koru i pojavljuju se na šumskom tlu. Više cvjetova može izrasti blizu jedan drugome, pa se biljka katkad pojavljuje u skupinama koje nalikuju kolonijama.[2]
Zbog skrivene vegetativne faze i rijetke pojave vidljivih cvjetova vrstu je teško pronaći i proučavati. Čak su i herbarijski primjerci razmjerno malobrojni.[1]
Ime
Rodovsko ime Mitrastemon odnosi se na osobitu građu prašnika sraslih u tvorbu nalik mitri, odnosno svečanoj kapi. Vrstovni epitet matudae posvećen je botaničaru Eiziju Matudi, koji je istraživao meksičku floru i prikupio primjerke ove neobične biljke.
Sinonimi
Prema Kewu, Mitrastemon matudae Yamam. nema navedenih taksonomskih sinonima.[1]
U starijoj literaturi može se pojaviti zapis Mitrastemon matudai. Monografija Meijera i Veldkampa iz 1993. navodi ga kao izvorni zapis epiteta iz 1936. godine.
Literatura
- Yamamoto, Y. (1936). Izvorni opis Mitrastemon matudae. The Botanical Magazine (Tokyo), 50: 539. IPNI – bibliografski zapis.
- Meijer, W. i Veldkamp, J. F. (1993). A revision of Mitrastema (Rafflesiaceae). Blumea, 38(1): 221–229. Naturalis – stranica znanstvenog rada.
- Nickrent, D. L. (2020). Parasitic angiosperms: How often and how many? Taxon, 69(1): 5–27. DOI rada.
- Teixeira-Costa, L. i Suetsugu, K. (2023). Neglected plant parasites: Mitrastemonaceae. Plants, People, Planet, 5(1): 5–13. Cijeli rad na stranici izdavača.
- Plants of the World Online – Mitrastemon matudae Yamam..