Milosrđe
Milosrđe ili samilost slobodan je i dobrovoljan čin opraštanja kazne, nekome tko je dobio kaznu ili mu je prijetila. Milosrđe je i dobrovoljna, svojevoljna pomoć nekome, tko se našao u teškoj i nezavidnoj situaciji. Milosrđe pokazuje osoba koja je u boljem položaju od osobe kojoj prijeti kazna ili se našla u problemima. Ako je čovjek nešto dužan učiniti, onda to nije milosrđe. Ono je uvijek dobrovoljno i nenametnuto. Onaj kome je iskazano milosrđe, ne duguje ništa, osim eventualno zahvalnosti. Milosrđe se može odnositi na oprost zatvorske kazne, nekome tko je učinio prekršaj, zatim na humanitarno djelovanje i sl. Milosrđe u ratu pokazuje se kada se neprijatelj ostavi na životu, ako je nenaoružan i sl.
Smatra se vrlinom u kršćanstvu, judaizmu, islamu, etici i viteštvu. Tema je književnih djela, pa se tako spominje u drami "Mletački trgovac" Williama Shakespearea. Portia traži Shylocka, da pokaže milosrđe. Kada on upita zašto bi, ona mu kaže, da je milosrđe dvostruki blagoslov; blagoslivlja onoga koji pokazuje milosrđe i onoga koji ga prima. Dalje govori kako milosrđem kralj postiže više, nego strahovladom, jer je milosrđe božanska osobina te onaj tko je milosrdan postaje Bogu sličan.
Naličje milosrđa[uredi]
Milosrđe je vrlo česta tema Mozartovih opera, pa tako i opere "Titovo milosrđe". Glavni lik Tit u jednom trenutku kaže: "Nastaviti tu utrku već se odlučila moja vrlina. Vidjećemo, hoće li ustrajnija biti njihova izdaja, ili moje milosrđe. /.../ Neka se objavi u Rimu da sam još uvijek isti, da sve znam, svima opraštam i sve zaboravljam." [1] Tema te Mozartove opere je i naličje milosrđa, kada ono nije posve dobronamjerno, nego ima i lošu stranu. Tit iskazuje milosrđe podanicima, kako bi mu oni zauvijek bili dužni zahvalnost, jer im je oprostio kada nije morao. U suvremenom svijetu, poduzeća daju humanitarnu pomoć, kako bi poboljšala ugled u društvu ili skrenula pozornost s propusta i neetičnog poslovanja. Razvijene zemlje konstantno pomažu nerazvijenima (humanitarnom pomoći, kreditima, itd.), izbjegavajući time ključno pitanje – svoje sudioništvo u jadnoj situaciji nerazvijenih i suodgovornost za nju. [2]
Milosrđe u kršćanstvu[uredi]
U kršćanstvu postoji pojam Božanskog Milosrđa, pod čime se podrazumijeva da Bog oprašta grijehe, svakome koji se kaje zbog učinjenog zla. Temelj za shvaćanje i očekivanje Božjeg milosrđa je savez. Budući da je utemeljeno u odnosu tj. savezu, milosrđe je trajna vrlina. Milosrđu je bit u stalnosti. Sv. Faustina Kowalska imala je objave o Božjem Milosrđu, koje je opisala u knjizi "Dnevnik Faustine Kowalske". Isus je nadahnuo sv. Faustinu da svijetu približi i navijesti Božju ljubav, da izmoli Božje milosrđe za cijeli svijet, između ostaloga po novim oblicima štovanja Božjeg milosrđa preporučenim od Isusa: slika milosrdnog Isusa s potpisom: "Isuse, uzdam se u Tebe", svetkovina Božjeg milosrđa na prvu nedjelju nakon Uskrsa, krunica Božjeg milosrđa, molitva u sat milosrđa (15 h) i širenje štovanja Božjeg milosrđa. Glavna poruka je, da Bog ni najvećega grešnika ne može kazniti, ako zazove njegovo milosrđe te će mu u svome beskrajnom i neiscrpivom milosrđu oprostiti. Kršćani vjeruju, da je Isus iz ljubavi i milosrđa prema ljudima, rodio se kao čovjek i kasnije trpio i umro na križu, da otkupi ljude od grijeha. On nije bio dužan to učiniti, niti je morao, nego je to učinio iz milosrđa.
Vidi i:[uredi]
Izvori[uredi]
| ||||||||